Delam, delam, od jutra do zutra, a na kraju gda se skup zbrojim, pak sem na nikaj, u jednom od najpotresnijih i najiskrenijih monologa ikad napisanih pa glasno i razgovijetno izgovorenih Dudek se "spomina" sa svojim prijatelem Ferčijem, otkrivajući mu svoju životnu filozofiju koja je za površne jednostavno dudekovska, dok je u stvari duboko emocionalna, iskrena, poštena i beskompromisna. Rečenica je napisana prije pola stoljeća kao što je tada u glavi i u srcu Mladena Kerstnera nastao Gruntovec, naoko svijet za sebe, a istodobno svijet svih nas. Ne treba se čuditi svoj sili likova koje je nemoguće zaboraviti, ne treba se čuditi što je u 5G mreži mašte i ideja jednog čovjeka svaka osoba dobila fizionomiju ispucanu do detalja, kao što se ne treba ni čuditi što je isti čovjek sve njih slagao u logične i apsolutno moguće priče kojima život obiluje u trajanju i u trenutku.
Kako su Franc Tuđman Cinober i Imbrica Račan Presvetli od Hrvatske napravili Gruntovec, a od Gruntovca Hrvatsku
Gruntovec, priznali si mi to ili ne, jest današnja Hrvatska i današnja Hrvatska nije ništa više od Gruntovca. Uz samo jednu, čak i za ono vrijeme, manjkavu i neoprostivu iznimku; neadekvatna uloga popova kojih nikad nije bilo da ih nije bilo nit ih ne bu da ih vezda nebu.