Započeo je forum Europska unija – Afrika u Beču koji organiziraju austrijski kancelar Sebastian Kurz, koji u ovom polugodištu predsjeda Europskim vijećem, te predsjednik Ruande Paul Kagame, ovogodišnji predsjedavajući Afričkom unijom. Summit je organiziran kako bi se napravio još jedan korak naprijed prema povećanju trgovinske suradnje između dva kontinenta. Glavni dio događanja odvijat će se danas, a na forumu sudjeluju šef Europske komisije Jean-Claude Juncker, lideri zemalja Višegradske skupine, Slovenije, Nizozemske..., uključujući i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića te direktori velikih svjetskih tvrtki, no ne i Angela Merkel ili Emmanuel Macron.
Neki izvještaji govore da su od dolaska u Beč njih dvoje odustali zbog povlačenja austrijske vlade iz tzv. Marakeškog sporazuma.
Kina se već utaborila
Europske države već nekoliko godina ubrzanim tempom pokušavaju pomoći afričkom kontinentu kako bi smanjile migrantski pritisak na svoj kontinent. Prema nekim procjenama, Italija je u protekle četiri godine primila oko 650 tisuća migranata, no trenutačni je najveći migrantski pritisak u Europi na Španjolskoj. Europska banka za investicije (EIB) već je implementirala projekt kojim će investirati šest milijardi eura do 2020. za borbu protiv uzroka iseljavanja iz Afrike.
Juncker je u rujnu najavio program koji bi u Africi trebao stvoriti 10 milijuna radnih mjesta u sljedećih pet godina i koji bi potencijalno mogao potaknuti do 44 milijarde eura privatnih investicija na kontinentu s tako ranjivom prošlošću. To uključuje programe edukacije tamošnjeg stanovništva. Slične je poruke upućivao i papa Franjo. Upozorio je sredinom ove godine Europu da, ako želi zaustaviti takav migrantski priljev na europski kontinent, mora ulagati u obrazovanje u Africi.
– Moramo investirati u Afriku, ali na pravilan način, ne iskorištavati, nego stvarati – rekao je poglavar Katoličke crkve, očigledno uvažavajući česte kritike afričkih vlada da ih se zapravo izvana iskorištava.
No, europska retorika nailazi na kritike. Prva je da se radi o samo tomu – retorici uz presporo djelovanje. Afričke ekonomije ne rastu očekivanom brzinom, a većinu investicija ionako provodi Kina. U rujnu su kineske vlasti najavile još 60 milijardi dolara pozajmica afričkim vladama.
Druga je kritika da to europske vlade bez rezerve razgovaraju sa svim afričkim liderima, uključujući i diktatore koji su prepoznatljivi po masovnom kršenju ljudskih prava. No, u Africi postoje i pozitivni primjeri, kao što je mladi etiopijski lider, premijer Abiy Ahmed, koji trenutačno nailazi na veliku podršku diljem svijeta zbog liberalnih reformi koje provodi u svojoj zemlji.
No, treća kritika djelovanja europskih i općenito zapadnih lidera u Africi odnosi se na optužbe da je riječ samo o geopolitičkom natjecanju između zapadnih i kineskih lidera o tomu tko će imati veći utjecaj na afričkom kontinentu. S obzirom na tešku kolonijalnu povijest Afrike koja opterećuje odnose tog kontinenta sa zapadom, Kina je sa svojom antikolonijalnom retorikom možda i privlačniji partner vlastima tamošnjih zemalja. Zato i ne čudi da se savjetnik američkog predsjednika Donalda Trumpa za nacionalnu sigurnost John Bolton prije samo pet dana javno izjasnio protiv rastućeg utjecaja Kine i Rusije u Africi.
– Konkurenti, velike sile Kina i Rusija, brzo šire svoj financijski i politički utjecaj širom Afrike. Namjerno i agresivno ciljaju svojim ulaganjima na tu regiju kako bi postigle prednost pred SAD-om. Kina koristi mito, netransparentne sporazume i strateško korištenje duga kako bi držala afričke zemlje vezane uz kineske želje i zahtjeve. Njihova su ulaganja protkana korupcijom – rekao je ovaj važan američki političar.
Ilegalno iznose dobit
Afrički lideri i građani često misle da stranci nemaju dobre namjere prema kontinentu. Primjerice, prošlogodišnja studija međunarodne organizacije Iskreni računi 2017. procijenila je da su 2015. afričke zemlje u posudbama primile 162 milijarde dolara, ali su multinacionalne tvrtke i strane iste godine ilegalnim putem iz Afrike izvukle 203 milijarde.
Pritom se kontinent i dalje suočava s brojnim nevoljama: sveprisutno siromaštvo, nepovjerenje građana u institucije, bazična korupcija, ponegdje previsok natalitet ili pak diktatorski i zločinački režimi. Da bi se barem počeo oporavljati, potrebna mu je pomoć izvana. A da nije lako danas živjeti u Africi i uz prirodna bogatstva, jer kontinent većinom izvozi sirovine, svjedoči slučaj Gane i Obale Bjelokosti u kojima se proizvodi 60 posto svjetskog kakaa. A iznos njegova izvoza iz te dvije zemlje ekvivalentan je tek desetini iznosa prodaje čokolade u svijetu.
Zrakoplov snimio krijumčara migranata u Lici
Prvo im omogućiti potpisom na Marakeškom paktu da mogu doći u zemlje EU i odmah dobiti socijalnu pomoć, a onda još više osiromašivati narode u EU sa pružanjem pomoći Africi?? Nema kraja ludilu globalizma.