Ima li stvari koje se ne mogu oprostiti?
Teško pitanje, a još je teže odgovoriti na njega. Ako netko brzo odgovori da nema, znači da ne razumije pitanje. Zbog toga ga eufemistički premošćujemo onim “oprostiti da, ali zaboraviti ne”. Česta izreka kojom pokrivamo težinu ovog pitanja. Recimo da možemo oprostiti, ali ne možemo zaboraviti. Zadržavanjem u sjećanju odašiljemo nekoliko poruka; nanesena šteta trajno je obilježila i usmjerila naš život. Oprezom (ne-zaboravom) želimo preduhitriti situacije mogućeg ponavljanja. Sjećanje upozorava na nepredvidivost i mogućnost komplikacija u budućim odnosima. Podsjećanje na razočaranje nosi izazov vraćanja “jednom kad dođe prilika”.
PIŠE KRIŽO KATINIĆ
Kako oprostiti i zadržati dobro mišljenje koje imamo o sebi?
Praštanje zahtijeva propitivanje naših obrazaca, jer izgleda kao da praštanjem gubimo neki dio sebe, spuštamo se, dovodimo u pitanje neki dio stvarnog, ali više lažnog selfa. Permanentna je napast “vraćanja istom mjerom”, jer ako ne vratimo, kao da se nudimo novim nasrtajima, kao da smo automatski uvršteni u slabiće, “jer jaki ne praštaju”!
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.