Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Kako je svijet prihvatio diktaturu političke korektnosti: Od borbe protiv rasizma i seksizma do nove cenzure

Je li politička korektnost i kultura isključivanja odgovor na dugotinjajući rasizam, diskriminaciju i seksizam ili je, suprotno svojoj ideji, negdje putem ugrozila slobodu govora, misli i riječi i utabala staze koje vode prema cenzuri
13. travnja 2021. u 17:48 59 komentara 4090 prikaza
Foto: VL
Pogledajte galeriju 1/5

Facebook mi je blokirao račun. Očito politički nekorektan humor ne prolazi”, objavio je, ima tome koji dan, Mate Janković na Instagramu. Kako ne bi ostao bez komunikacijskog kanala i na toj platformi, popularni hrvatski chef u svojoj objavi nije ulazio u detalje zašto ga je najstarija društvena mreža tako drastično kaznila, no odgovor je niže u objavi ponudio jedan od njegovih pratitelja, koji je Matu upitao je li sporna bila objava od 2. travnja, kada je ususret Uskrsu napisao status sa samo dvije, ali očito sporne riječi: “Treći jajh”.

Tu je objavu pratila i fotografija, no ona je danas nedostupna, uz napomenu kako “sadržaj trenutno nije dostupan, ovo se obično dogodi zato što je korisnik sadržaj podijelio s malom skupinom ljudi, promijenio publiku ili je sadržaj izbrisan”. Evidentno, dogodilo se ovo potonje. Prije blokade, objavu je vidjelo i lajkalo 4200 Matinih pratitelja, uz komentare tipa “dugo se nisam ovako nasmijala”, no onom ključnom “pratitelju” iz Facebookova “odjela za nepoćudni sadržaj” aluzija na mračni režim Adolfa Hitlera, čini se, nije bila nimalo zabavna.

I ne sluteći, Mate Janković naletio je na cenzuru u virtualnom svijetu, našavši se tako na dugoj listi poznatih osoba koju predvodi najpoznatiji među ušutkanima, bivši američki predsjednik Donald Trump, kojemu je Twitter nakon izborne noći, u kojoj je izgubio vlast, zbog huškanja na nerede jednostavno zaključao račun. Na političkoj (ne)korektnosti okliznuli su se i drugi Hrvati kojima, međutim, nisu presudili “ovlašteni špijuni” s društvenih mreža, već sud javnosti koji je na njihove objave pokazao palac dolje. Jedan od njih je i filmaš Dalibor Matanić, koji je nagazio na virtualnu minu kada je na Facebooku opleo po influencerici Doris Stanković, nakon što je djevojka tijekom boravka u Poreču kontaktirala s tamošnjim restoranom i zatražila besplatnu večeru u zamjenu za besplatnu reklamu.

Ogorčeni Matanić napisao je kako je “influenserstvo koje hoće stvari džaba – rezervirano za šljam”, a influencericu pak nazvao “neradničkom bagrom” kojoj “obećava gubitak klijenata”. No poznatom režiseru dogodio se scenarij iz noćne more, nakon što su mediji iskopali kako mu je sada već davne 2011. autokuća poklonila Renault Megane Coupe, čime je Matanić dobio priznanje jednog brenda koji se želi vezati za njegovo ime – baš kao i mlađahna Doris Stanković. Nakon bure u javnosti ubrzo se ispričao djevojci, a objavu izbrisao.

Doris Stanković | Autor : Instagram screenshot Foto: Instagram screenshot

U prosincu prošle godine u sličnu zamku upala je i poznata blogerica Alis Marić, koja se bavi promoviranjem čitanja knjiga. No čak 12.000 sljedbenika već u prvom valu otpratilo ju je s društvenih mreža nakon što je u objavi prozvala taksista koji je od nje na početku vožnje tražio da stavi masku. Marić je to odbila, a masku nije stavila ni kada joj je taksist objasnio da ima oca starog 80 godina. Reakcije koje su uslijedile bile su promptne i oštre. Ljudi su joj pisali da su razočarani, da će je otpratiti, prozivali su je za licemjerje i tražili da se izjasni o bešćutnom istupu s taksistom. “Kao dugogodišnja pratiteljica ove stranice, duboko sam razočarana pričom o taksistu i nenošenju maske.

Kako je moguće da obrazovana osoba koja promovira čitanje, znanje i osviještenost potpuno suprotno radi u životu i ne osjeća empatiju”, napisala je jedna pratiteljica, a na Facebooku se ubrzo oglasio i poznati urednik Kruno Lokotar, koji je pozvao na bojkot njezina bloga. “Otkantajte lajk za Čitaj knjigu gdje god stignete, pozovite i ostale da to učine”, napisao je. Ne svojom voljom, sve troje korisnika društvenih mreža – Janković, Matanić i Marić – na vlastitoj koži osjetili su oštar odbljesak fenomena globalno poznatog kao “cancel culture”, u nas prevedenog kao “kultura otkazivanja” ili pak “kultura odstranjivanja”, koja je na naše prostore pristigla preko oceana, ponajviše iz SAD-a, i sada svoje pipke širi diljem cijelog europskog kontinenta, diljem virtualne zajednice, pritom sve više jače prodirući u mainstream medije i svakodnevni, realni život.

Premda su društvene mreže, pa i klasični mediji, zamišljene kao poligon za razmjenu mišljenja i raspravu o svim važnim (i nevažnim) društvenim pitanjima, u kojem može sudjelovati bilo tko, pokazalo se kako svaki stav nije jednako prihvatljiv. Cambridge Dictionary ovaj fenomen definira kao “ponašanje na društvenim mrežama za koje je karakteristično odbacivanje ili prestanak podržavanja osobe koja je rekla ili učinila nešto uvredljivo“. Svoju definiciju ponudila je i Kimberly Foster, osnivačica online platforme koja okuplja američke crnkinje, koja kaže: “Kultura otkazivanja može zahvatiti svakoga, od ljudi s najviše novca i privilegija u našem društvu, koji se mogu naći na udaru jer su govorili o nekome stvari koje su drugima bile neukusne, do tzv. običnih ljudi, koji zbog “kulture otkazivanja” mogu izgubiti posao iako su njihove izjave relativno manje bitne”.

I zaista, “otkazivanje” zbog problematične ili politički nekorektne izjave može sustići slavne osobe, o čemu svjedočimo gotovo svakodnevno, podjednako kao i hrvatsku blogericu. Jer, jedva prođe dan kada ne čitamo o nekoj javnoj osobi koja se “suočava s reakcijom” ili je primorana objaviti ispriku, dok gomila s Facebooka poziva na bojkot neke osobe ili tvrtke koja je svojim izjavama ili potezima izazvala bijes, ljutnju, negodovanje. Poziv je to na blokadu i posljedično uništenje poslovnih aranžmana, oduzimanje sredstava za život, zbog iznošenja navodno nepoćudnih komentara, ali i zbog bezopasnih neslaganja s nečijim stavovima o politici, poslu, pa čak i o pop-kulturi.

 | Autor : VL Foto: VL

Posljednjih nekoliko godina “otkazan” je, ili ih se pokušalo “otkazati” iz ovog ili onog razloga, niz “problematičnih” javnih ličnosti, od političara do glumaca i profesora – izbacivanjem s društvenih mreža, otkazivanjem televizijskih emisija, filmova, knjiga, političkih i profesorskih pozicija ili s drugih radnih mjesta. Čini se da se posljednjih mjeseci taj trend ubrzao, a na meti otkazivanja našli su se i spomenici davno umrlim javnim osobama, klasični filmovi poput “Prohujalo s vihorom”, koji “politički nekorektno tretira crnce”, ali i serije, knjige pa čak i likovi iz crtanih filmova. Primjerice, Pepe Le Pew, karikirani lik tvora iz legendarnih crtanih filmova Looney Tunes, izbačen je iz novog nastavka filma “Space Jam” zato što “promiče kulturu silovanja”.

BBC je iz svoje streaming ponude izbacio jednu epizodu kultne britanske humoristične serije “Fawlty Towers” s Johnom Cleeseom u glavnoj ulozi zato što se Cleeseov lik šali s Drugim svjetskim ratom i glumi Hitlera. Marka riže Uncle Ben’s preko noći je postala Ben’s Original i izgubila svoj poznati logo s fotografijom Afroamerikanca zbog rasnih stereotipa. Kako god, granice kojima “kultura odstranjivanja” poziva na društvenu odgovornost i, s druge strane, granice kojima nepotrebno ograničava slobodu govora uvelike su izbrisane. Primjera obje strane medalje ovog fenomena danas ima bezbroj.

Je li pretjerana politička korektnost odgovor na dugotinjajući rasizam, diskriminaciju i seksizam ili je, suprotno svojoj ideji, negdje putem ugrozila slobodu govora, misli i riječi, je li utabala staze koje vode prema cenzuri, pa i svojevrsnom jednoumlju, pitanje je koje je u potragu za odgovorom upregnulo brojne analitičare diljem svijeta. “Kultura otkazivanja” nastala je kako bi upozorila na društvene probleme i nepravdu u slučajevima u kojima institucije ne reagiraju. Lavina se zakotrljala unazad nekoliko godina, ponajviše na Twitteru, među američkim crnkinjama koje su pokrenule trend pisanja riječi “cancel”, dakle “otkaži”, uz ime neke osobe, kao poziv na njezino izopćenje iz virtualnog, posredno i onog stvarnog svijeta.

Svoju oštricu usmjerile su prema, mahom, vrlo utjecajnim pojedincima koji bi bez društvenih mreža bili nedodirljivi, a koji su, prema njihovu sudu, demonstrirali neki oblik političke nekorektnosti. Uvidjevši svoju moć, pozivatelji na bojkot uzeli su maha i tu leže korijeni društvenog fenomena koji nazivamo “cancel culture”. Dok pobornici “otkazivanja” pozivaju na preuzimanje društvene odgovornosti za izgovorenu riječ, istodobno ispada da revolucija jede svoju djecu pa se danas putem Twittera, Facebooka ili Instagrama generira govor mržnje i nasilja, pa i prijetnje smrću, a da pritom “grešnici” nemaju prigodu čak ni ispričati se i učiti na vlastitim pogreškama jer su blokirani ili, jednostavno, otkazani.

 | Autor : Wikipedia Foto: Wikipedia

Javnost je 2018. prezrela poznatu komičarku Roseanne Barr, koju je jedan rasistički komentar objavljen u dva ujutro na Twitteru stajao karijere. Samo nekoliko sati nakon što je objavila ružnu opasku o fizičkom izgledu Afroamerikanke Valerie Jarrett, savjetnice Baracka Obame, spominjući “Planet majmuna”, njezin je show unatoč sjajnoj gledanosti i zaradi koju je donijela ABC-ju otkazan. “Njezina je izjava odvratna i kosi se s vrijednostima koje promoviramo”, zaključila je predsjednica uprave te kuće Channing Dungey uručivši joj otkaz po kratkom postupku.

Uzalud se američka komičarka poslije pravdala problemima sa spavanjem i nuspojavama Ambiena, lijeka protiv nesanice pod čijim je utjecajem navodno i prije izvodila razne gluposti, poput bacanja svježih jaja u zid. “Naš lijek može imati neke nuspojave, ali rasizam nije jedan od njih”, odgovorili su joj farmaceuti. Prošlo ljeto pak britanska spisateljica J. K. Rowling, “književna mama Harryja Pottera”, našla se u središtu skandala koji je odjeknuo globalno nakon što je reagirala na jedan tekst koji je govorio o “ljudima koji imaju menstruaciju”. Rowling je odbacila takvu terminologiju pa na društvenoj mreži napisala da je pravo ime za “ljude koji imaju menstruaciju” – “žene”.

Time nije izazvala burne reakcije samo zajednica transrodnih osoba, rodno binarnih, nego i žena koje su ušle u menopauzu i onih koji se osjećaju kao žene. Društvene mreže užarile su se od komentara, neki su otišli toliko daleko da su otpisali omiljeni serijal o čarobnjaku Potteru. Transrodne osobe snažno su je napale, čak su i palile njezine knjige i pritom poručile da bi istodobno ona, kao javna osoba koja je utjecala na živote toliko mladih ljudi, posebno onih koji se nisu osjećali prihvaćenima, trebala paziti na to što govori s obzirom na to da se ovakva izjava može činiti kao nož u leđa. Na Twitteru se pojavila i objava da ona “nije mrtva, ali njena karijera jest”. 

I dok su se neki, poput glumice Halle Berry, ispričali zbog svoje političke nekorektnosti – jer se usudila razmišljati o prihvaćanju uloge transrodnog muškarca, umjesto da tu ulogu dobije netko od njih – Kanye West priznao je da je više puta bio “umalo otkazan”, ali svaki put vratio bi se jači i popularniji. “Kultura otkazivanja” nije zaobišla ni globalno uspješne brendove. Premda su već bile poslane u trgovine, u ljeto 2019. Nike je iz prodaje povukao liniju patriotskih tenisica čiji se izlazak na tržište trebao poklopiti s praznikom 4. srpnja, jer je američki aktivist za građanska prava Colin Kaepernick rekao da dizajn američke zastave smatra “uvredljivim”.

 | Autor : Wikipedia Foto: Wikipedia

Kompanija je planirala izbaciti na tržište tenisice s američkom zastavom Betsy Ross, na kojoj je 13 zvjezdica složeno u krug, ali odustala je od puštanja u prodaju nakon što je Kaepernick izjavio da je ova specifična verzija zastave bila aktualna u doba robovlasništva. Prošlo ljeto svu je snagu “kulture otkazivanja” osjetio i prodajni lanac Starbucks, 28,2 milijarde dolara težak američki gigant koji se bavi prodajom napitaka od kave, nakon što je netko na Twitteru objavio kako je tvrtka zabranila zaposlenicima da nose bilo kakvu majicu ili bedž koji spominju pokret Black Lives Matter “jer bi svaka takva oprema mogla biti pogrešno shvaćena i potencijalno poticati na nasilje”.

No samo dva dana kasnije, nakon burne reakcije na društvenim mrežama, uslijedio je kopernikanski obrat pa tvrtka najavljuje da će zaposlenici sada moći nositi odjeću ili dodatke s natpisima “Vidimo te. Čujemo vas. Crni životi su važni. To je činjenica i nikada se neće promijeniti. Nosite BLM pribadaču ili majicu. Ponosni smo na vašu strastvenu potporu zajedništvu”, objavila je tvrtka u priopćenju. Recentniji domaći primjer koji je podigao prašinu bila je problematika crnog lica kao načina transformacije kandidata u TV emisiji “Tvoje lice zvuči poznato”. Praksa je to koja se u modernom kontekstu smatra duboko uvredljivom i rasističkom pa je na društvenim mrežama osvanula i peticija za ukidanje “blackfacea” u emisiji.

– Ako je pripadnik te rase rekao da ga blackface vrijeđa, mogu gledatelji i sudionici emisije pisati suprotno koliko žele. To ne mijenja činjenicu da jednog crnca to vrijeđa, htjeli mi to ili ne – objasnio je pokretač peticije Zvonimir Arapović, koji se angažirao nakon što ga je kontaktiralo “mnogo istomišljenika” koji smatraju da takvoj praksi nije mjesto na televiziji.

S Nove TV branili su se kako je riječ tek o transformaciji, neovisno o spolu, dobi, boji kože i nacionalnosti. “Kultura otkazivanja” sve više ulazi u mainstream, što se da iščitati iz najnovijih primjera poput onog kada je grupa s TikToka pokrenula inicijativu odstranjivanja poznatog rap-umjetnika Eminema zbog nekoliko stihova u jednoj od njegovih najuljudnijih pjesama, potom je uspješna transnacionalna tvrtka Unilever najavila kako sa svojih proizvoda odstranjuje riječ “Normal”, jer očito više nije politički korektna, a veliku prašinu u Hrvatskoj podigla je intencija mogućeg rušenja čuvenih spomenika Indijancima Ivana Meštrovića u Chicagu. Tako je, naposljetku, “kultura otkazivanja” na velika vrata nedavno pristigla i u hrvatski Sabor.

 | Autor : Pixabay Foto: Pixabay

Na objavu Chicago Monuments Projecta (CMP) da razmišljaju o sudbini Meštrovićeva spomenika jer je, prema njihovu mišljenju, neprikladan, burno je reagirala zastupnica Marija Selak Raspudić iz kluba Mosta.

– Ako se sramite Meštrovićevih Indijanaca, dajte ih nama, neka se vrate gdje su i nastali. Sumnjiče, dakle, to remek-djelo kiparstva da je politički nekorektno, nepoćudno pa, ako uspiju u svojim nakanama, osuđeno je na uklanjanje kao nešto sramotno – rekla je i dodala kako je teško bilo i pomisliti da “ćemo u najnaprednijim američkim gradovima u 21. stoljeću svjedočiti totalitarnim tendencijama usporedivim sa staljinističkim popravljanjem partijske prošlosti”.

– Jedan od plastičnijih primjera na tom tragu onaj je Staljinove vlasti koja je s fotografija izbrisala šefa tajne policije Ježova nakon što je pao u nemilost – ilustrirala je zastupnica.

Da je “kultura otkazivanja” bila neminovni odgovor na sistemski rasizam, upozorava jedan od najvažnijih hrvatskih redatelja i scenarista Rajko Grlić, ujedno i profesor filma na Sveučilištu u Athensu u američkoj saveznoj državi Ohiju, koji niz godina živi na relaciji Hrvatska – SAD.

– Taj je fenomen potpuno drukčije gledati iz Hrvatske i iz Amerike. Hrvatska je jednobojna, jednoreligiozna zemlja u kojoj je netrpeljivost dozvoljena, štoviše, politika i Crkva na tome grade svoju budućnost. U Americi živi beskonačan broj različitih ljudi, različitih nacija, kultura, religija, običaja i jezika – kaže Rajko Grlić, koji genezu fenomena “otkazivanja” pripisuje posljednicama vladavine sada već bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa.

– Cijela ta politička korektnost izvana izgleda kao nešto što je silovanje, ali s druge strane omogućuje i disciplinira neku pristojnost jer, kada je Trump “podigao rampu” i rekao: “Možeš mrziti, dapače, divno je mrziti, crnci su govna”, iz ljudi je izišlo sve ono najgore što je moglo izaći i što je završilo prodorom u Senat. Ljudi nisu uvijek tolerantna bića i sva ta frustracija manje-više završava mržnjom. Crnci su zaista manje zaposleni, kao što su i žene zaista manje plaćene. Sve je to skupa dovelo do toga da je nekoga strah nekome reći da je lijepa žena jer to odmah može ići u krivom smjeru, ali to su samo devijacije jednog pokušaja da ljudi ravnopravno žive svoje živote – tvrdi Grlić, dodajući da bismo i mi mogli nešto naučiti iz američkog primjera.

 | Autor : VL Foto: VL

Našeg sugovornika zamolili smo za komentar na tezu da se “kultura otkazivanja” sve više koristi za obračune protiv ideoloških protivnika.

– Pa naravno, ova situacija s rušenjem spomenika događa se jer rat juga i sjevera u Americi još uvijek nije prestao. Jug je još uvijek dobrano nabijen rasizmom, što se pokazalo dolaskom Trumpa na vlast, koji je igrao isključivo na kartu rasizma, na kartu da je “crnjo” bio predsjednik i da se to više ne smije dozvoliti jer su “crnje” izvor svih njihovih nesreća. “Black lives matters” samo je reakcija na tu politiku. Taj se pokret morao dogoditi jer su statistike strašne, jer su policajci ubijali crnce na najstrašnije načine i jer je američka policija prema statistikama nesporno rasistička. I povijest svjedoči da je američka policija bila ustanovljena da legitimira, prati i hvata crnce na sjeveru, kamo su masovno bježali s plantaža na jugu. Američka policija u svojoj genetici ima tu netrpeljivost i to je realnost te zemlje, jer tamo rasizam nikada nije pokopan, samo je bio vrlo civilizirano potisnut, ali s Trumpom je izišao na površinu. Zato su skidani kipovi tih generala koji slave rasistički jug i tako je to počelo – dodaje Rajko Grlić, no inzistira kako je intencija rušenja Indijanaca u Chicagu potpuno besmislena jer je Meštrović od njih napravio heroje pa je “potpuno nejasno kome je lupilo u glavu ići protiv toga”.

– Donald Trump napravio je takav nered u glavama i u mentalitetu tih ljudi da je iz njih izletjelo toliko zla pa je “kultura otkazivanja” nužna reakcija, pokušaj pospremanja tog zla koje se dogodilo – kazao je Grlić, a mi dometnuli kako je Trump na kraju, nakon reakcije Twittera, i sam naposljetku “otkazan”.

– Da, zato što je izazivao mržnju, zato što je svojim izjavama doveo do toga da danas imate 560 tisuća mrtvih Amerikanaca zbog COVID-19. Da nije izgovorio rečenicu da je riječ o gripi koja će proći za tri dana, vjerojatno bi i u cijelom svijetu bilo manje mrtvih ljudi. Čovjek je napravio zločine na nekoliko razina i “otkazivanje” je samo pokušaj barem malog dovođenja u neki normalan odnos i onda se, naravno, u tome pretjeruje. To je kao i nacionalizam, uvijek su najglasniji zapravo oni najgluplji – zaključio je Rajko Grlić.

Da je “cancel culture” s vremenom postao više destruktivna nego konstruktivna sila, smatra bivši američki predsjednik Barack Obama te upozorava da su ljudi “postali krajnje osuđujuće nastrojeni jedni prema drugima, zaboravljajući da je svijet kaotičan i da u njemu ima višeznačnosti”. Uistinu, sve je više protivnika fenomena “otkazivanja”, koji smatraju da se prvotna intencija otela kontroli. Zaključak je to i potpisnika otvorenog “Pisma o pravdi” – među kojima su i Noam Chomsky, Gloria Steinem, Salman Rushdie, J. K. Rowling, Margaret Atwood, Gari Kasparov, Steven Pinker i Fareed Zakaria – objavljenog prošle godine u američkom časopisu Harper’s Magazine, zbog velikih antirasističkih prosvjeda u povodu policijskog ubojstva Afroamerikanca Georgea Floyda.

 | Autor : SMXRF/PA Images/PIXSELL Foto: SMXRF/PA Images/PIXSELL

“Slobodna razmjena informacija i ideja, životna snaga liberalnog društva, svaki dan sve je više sužena. Dok to očekujemo od radikalne desnice, cenzura se također širi po cijeloj našoj kulturi: netolerancija suprotstavljenih pogleda, moda za javnim sramoćenjem i izopćavanjem i tendencija svođenja kompleksnih političkih pitanja na zasljepljujuću moralnu sigurnost. Urednici se otpuštaju zbog objave kontroverznih članaka, profesore se istražuje zbog citiranja književnih djela na predavanju, istraživača se otpušta zbog cirkuliranja akademske studije koja je prošla stručnu recenziju, a ravnatelje organizacija smjenjuje se zbog, ponekad, naprosto nespretnih pogreški.

Što god su argumenti oko svakog pojedinog incidenta, rezultat je bio stalno sužavanje granica onoga što se može reći bez straha od odmazde”, apelira se u pismu grupe intelektualaca. Glas je, u tekstu objavljenom na svome blogu, podigao i glazbenik Nick Cave. “Koliko ja vidim, ‘kultura otkazivanja’ je antiteza milosrđu. Politička korektnost prerasla je u najnesretniju religiju na svijetu. Njen jednom častan pokušaj da zamislimo ravnopravnije društvo sada utjelovljuje sve najgore aspekte”, napisao je Cave. Na istu temu oglasio se i slavni britanski komičar, društveni kritičar i glumac Ricky Gervais: “Ako ste na Twitteru objavili nekoliko komentara s blago ljevičarskim prizvukom, automatski postajete Trocki. Ako ste izložili neki umjereno desni stav, proglasit će vas novim Hitlerom. Ako ste pak u političkom smislu negdje na sredini te pokušavate objektivno sagledati argumente svih strana, i ljevičari i desničari proglasit će vas kukavicom.”

Pa još i ovo: “Nema teorije da bih danas mogao snimiti “The Office” jer bi se svi zbog nečeg našli uvrijeđeni. Došla su vremena nekog čudnovatog, novog oblika fašizma u kojem svatko preko noći može nestati. Doslovno zbog jedne rečenice.” Nedavno je u intervjuu i Bryan Cranston, zvijezda serije “Breaking Bad”, osudio ovu pojavu. “Živimo u vrijeme ‘cancel culture’ spram ljudi koji griješe, namjerno ili slučajno, što pokazuje manjak oprosta. Na nesreću, mislim da živimo u surovom okruženju. Mislim da živimo u društvu koje pokazuje sve manje razumijevanja, sve manje tolerancije i sve manje praštanja”, izjavio je Cranston i upozorio kako su javne osobe “izopćene do kraja života” nakon što su bile javno osuđene.  Na istome tragu promišlja i naša ugledna vanjskopolitička komentatorica Mirjana Rakić.

– Sve što je ekstremno uvijek šteti. I ma koliko pozitivne bile ideje kada se krenulo s tom političkom korektnošću, mislim da je prešlo svoje granice, prešlo je ideju s kojom se krenulo i sada vodi u apsolutnu isključivost svega što vi u tom trenutku smatrate da, po vašem, nije korektno – kaže pa dodaje kako ne vidi apsolutno ništa nekorektno u Meštrovićevu spomeniku u Chicagu. – Prikazuje Indijance koji su dio američke kulture, i to u moćnoj poziciji, u punoj snazi i ljepoti, zar smo do toga došli da se uništava kompletna ideja? Pritom, pokrivanje političkom korektnošću je, mislim, jako, jako loše. Ni u čemu ne postoji poplun za sve pa tako ni za to.

Donald Trump | Autor : OCTAVIO JONES/REUTERS/PIXSELL/REUTERS/PIXSELL Foto: OCTAVIO JONES/REUTERS/PIXSELL/REUTERS/PIXSELL

Kada je riječ o političkoj korektnosti, koja je krenula od slobode govora, pa neke stvari su i prije bile isključene u civiliziranom govoru, ali sada je to prešlo apsolutno sve granice. Kada je riječ o limitiranju sloboda, pojednostavljeno rečeno: tamo gdje završava moja sloboda, počinje vaša i tu je vrlo važno paziti na tu granicu – promišlja Mirjana Rakić pa se potom referira na slučaj cenzuriranog klasika “Prohujalo s vihorom”.

– Te krajnosti su strašne! Crne dadilje u filmu su prikazane onakve kakve su bile u to doba, dakle, mi ćemo eliminirati svu prošlost ili nećemo ni govoriti o njoj, tamo to vodi. No kako da govorimo o vremenu prije Građanskog rata u Americi, a da ne spominjemo crno stanovništvo? Zar ćemo izbrisati kompletnu povijest robovlasništva, povijest prijevoza crnaca iz Afrike na američki kontinent? Zar ćemo ispisati novu povijest da bismo bili fini, lijepi i prihvatljivi? Funkcija brisanja postoji u elektronici, ali mislim da je to u civilizaciji nemoguće i nedopustivo. Politička korektnost postala je svojevrsna sekta. Ta isključivost... ako niste na mojoj liniji, onda ste protiv, pa što to znači? – pita Mirjana Rakić pa otvara puno širu problematiku društvenih mreža.

– S jedne se strane prihvaća da se ondje može reći sve, ali pritom se štitite anonimnošću svoga pristupa. Ne dao Bog da ste imenom i prezimenom izrazili mišljenje ili da je to mišljenje protivno mainstreamu, tu se onda krene kukom i motikom opet od onih koji se štite anonimnošću svoga profila. Dakle, s jedne strane društvene mreže omogućavaju veliku slobodu i brzu komunikaciju, a s druge strane dovode do izuzetno kompliciranih odnosa kakve ni oni koji su pokrenuli društvene mreže nisu mogli predvidjeti niti su bili svjesni što će izazvati – poentira Mirjana Rakić.

Na naše pitanje hoćemo li ikada doći do faze da “kulturu otkazivanja” jednostavno otkažemo ili se perje razasuto iz jastuka više ne može prikupiti, odgovorila je: – Mislim da će, kako je buknulo, jednoga dana tako i zamrijeti. Nadam se da će se ispuhati i svi ti anonimusi na društvenim mrežama i da će sve to u jednom trenutku nadrasti sebe i nestati jer, kada se stvari dovedu do apsurda, onda više nema dalje – zaključila je.

PUSTOŠ U DUĆANIMA
Ogromne nestašice u trgovinama, police su prazne, fali svega. Pitali smo prodavače što se događa
  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • viki.liks:

    evoga ja ću prvi i ukratko, hvala vam za tu brizantnu temu: sve počinje sa političkom korektnošću a završava sa zabranom slobodnog govora

  • istina00:

    ova nova "politička korektnost" postala je teška cenzura i progon neistomišljenika od strane raznih manjinaca, svejedno je li to zbog boje kože, LGBT i sličnih koji su počeli proganjati ogromnu većinu da misli drugačije od njih i da slobodno o ... prikaži još! nečemu izrazi svoje mišljenje! npr.sad je odjednom postalo uvredljivo za osobu crne boje kože reći da je crnac?!? a kad se za bijelca kaže bijelac, to naravno nije nikakva uvreda!? kakva dvostruka mjerila!!

  • Avatar Đoni_bravo
    Đoni_bravo:

    ti "aktivisti" tj. nečiji plaćenici hoće promijenit povijest doslovno a da ne pričam o sadašnjosti i budućnosti