Uz pojedine zemlje vežemo određene kategorije proizvoda koje predstavljaju svojevrsne simbole njihovih prirodnih posebnosti, umijeća proizvodnje, tradicionalnih obrta ili pak tradicije izvoza. Tako ćemo – kad su u pitanju prehrambeni proizvodi – teško odoljeti francuskim vinima, talijanskoj tjestenini, kolumbijskoj kavi, švicarskom siru, irskom pivu ili škotskom viskiju. Osjećamo se nekako sigurno i ponosno kad ih kupujemo, uvjereni smo da njihovom kupnjom smanjujemo rizik od pogrešnog izbora, a nije nam problem ni kad ih platimo nešto skuplje u odnosu na konkurentsku ponudu. Osim što ćemo uživati u njihovu okusu, služe nam i poput suvenira, odnosno podsjetnika na te zemlje, njihovo podneblje, ljude, stil i identitet. Štoviše, kao turisti ih najčešće biramo kao poklon za naše prijatelje i članove obitelji, znajući da će biti zadovoljni izborom. Naime, velika je vjerojatnost da će i u njihovoj percepciji baš ta kategorija proizvoda najbolje ilustrirati ono najbolje što ta zemlja nudi, makar to i ne odgovaralo stvarnosti.
Kako je stvoren najveći hrvatski brend: Dalmatinci su se smijali turistima, a sve mijenja Istra. Postali smo velesila
Ako stranci rado kupuju francuska vina i švicarski sir, što bi hrvatsko kupili? Problem nastaje kad trebam donijeti odluku što pokloniti inozemnim prijateljima, a da nosi natpis 'Made in Croatia' te da bude u skladu s njihovim ukusom
Komentara 4
Kaj treba,ne treba ništa posebno.Treba obnoviti staračka domaćinstvs u Dalmaciji.Nastaviti tradiciju Konoba i hrastovih bačvi u kojima se čuva i toči vino u konobama.Uz ponudu dalmatinskog pršuta ,sira ,maslina .....
Je li Prezidente isto rekao da se nebaci !!!!
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Prijateljima Amerikancima moram slati Cherry Brandy od Maraske (boja višnje, a ne prozirni Maraschino). Pijuckaju vrlo, vrlo štedljivo.