Hrvatska nikako da u miru, bez napetosti, zatvori krug stvaranja države od Vukovara, gdje je sve dramatično počelo, do Vukovara, gdje je sve sretno završilo. Uvijek se postavi nešto ili netko tko krug prekine. Ranijih godina, pri obilježavanju vukovarske epopeje, Hrvati su se dijelili međusobno, na vlast i oporbu, na ljevicu i desnicu, sve do toga da su postojale dvije kolone na istom mjestu i u isto vrijeme. Srbi, uglavnom, nisu bili prisutni, ili su se sami isključili, ili su bili nepoželjni u povorci sjećanja na tragediju grada koja je prethodila trijumfu Hrvatske. Niti su sami pokazivali dovoljno volje da se pridruže, niti su se hrvatske vlasti žurile da ih priključe. Ako bi Milorad Pupovac bacio vijenac u Dunav, i to bi bilo previše, ili premalo. Uoči nove manifestacije hrvatske solidarnosti opet su obnovljena hrvatsko-hrvatska ideološka prepucavanja i otvoreni hrvatsko-srpski politički sukobi na više strana Hrvatske. Male vatre nisu zapalile šumu, ali mogle bi je zapaliti ako se na vrijeme ne pogase. Vidovit je ispao ministar obrane Ivan Anušić kad je nakon Thompsonova koncerta na hipodromu brzopleto zaključio da u Hrvatskoj više ništa neće biti kako je bilo prije toga. Bolje bi bilo da nije dobar prorok u vlastitoj zemlji i da svojom "spremnošću" nije i sam dao dokaz da se ne može nositi oganj u njedrima, a da se ne zapali odjeća.
Osjetljivost u hrvatsko-srpskim odnosima u velikom je porastu. Srbi su s razlogom osjetljivi na izražavanje ustaštva, ne samo u znakovlju, nego i u atmosferi
Otvori KEKS Pay
