Jugokomunističke avetinje ponovno marširaju Hrvatskom. I to nije nimalo iracionalna tvrdnja, nego opipljiva svakodnevica u kojoj se podivljale horde podižu iz dana u dan, okupljaju na trgovima, kleče uz ono prijeteće arlaukanje "Budi se istok i zapad...", tumaraju u nepreglednim kolonama u kojima se nose ikonodulske slike sedam samuraja SKOJ-a, prebijaju domaće bljedoliko-domoljubne poslodavce u mraku ulice, zagovaraju ulazak preostalih jugoslavenskih republika u EU i uvjeravaju nas poštene i smjerne kako nam je zajednička država stalni interes. Ono što posebno boli jest njihova mimikrija, jer svaki pošteni domoljub, kada ih poželi opisati i upozoriti na opasnost što mora biti vidljiva da bi se izbjegla na vrijeme, ispada kao da opisuje prvog hrvatskog predsjednika kao prvu među jugokomunističkim avetinjama.