Dobar dan! Molim vas, dajte mi "Unu" Mome Kapora. Ili: Koja djela Dobrice Ćosića imate? Znate, zanima me njegov književni opus. Ili: Imate li "Pirga" Anđelke Martić? Želim da ga i moje dijete pročita.
Prije samo nekoliko godina takva bi pitanja izazvala vjerojatno zaprepaštenje knjižničarke, posebno u područjima koja su pretrpjela najžešća ratna stradanja. S polica knjižnica diljem Hrvatske gotovo su posve u to doba nestali srbijanski autori, počistilo se sve bez obzira na to je li bila riječ o romanu ili nekom drugom književnom tekstu. Iz školske lektire uglavnom su izbačeni hrvatski autori srpske nacionalne pripadnosti, a u sjećanju su ostali i, doduše rijetki, slučajevi spaljivanja knjiga.
Gorjele su tako bogato ilustrirane i tvrdo ukoričene monografije koje su govorile o životu "najdražeg nam vođe", vatra je gutala "Njihove dane", "Bilo je časno živjeti s Titom" i sličnu literaturu. Prašina je prekrivala zbirke pjesama Desanke Maksimović, nekada obveznu literaturu i hrvatskih školaraca, knjige Branka Ćopića, Arsena Diklića... U najdublje kutke mračnih podruma sklanjali su se romani i priče na kojima su odrastale generacije osnovaca, a posebno loše prolazile su one koje su veličale partizanski pokret, bratstvo i jedinstvo i slične "tekovine narodnooslobodilačke borbe".
Nisu na policama ali se mogu posuditi
No, kako je zabranjeno voće najslađe, tako i teško dostupne knjige današnjim školarcima, koji se rata jedva i sjećaju, postaju sve zanimljivije. Što je u njima tako "opasno" da ih teško možemo naći - pitaju se osnovci, isto kao što se današnja generacija trideset i višegodišnjaka pitala što je to tako strašno bilo 1971. godine da se o njoj u većini obitelji do 1990. nije željelo govoriti.
- Nešto knjiga iz prošlog sustava još imamo na policama i ponekad ih posude gospićki studenti - škrto nam kažu u Samostalnoj narodnoj knjižnici u Gospiću. Ni sedam godina poslije završetka rata o tome ne mogu ležerno pričati. No, doznajemo da knjižnica Osnovne škole Dr. Jure Turića u svom fundusu ima knjige koje su nekada bile obvezatna školska literatura, ali da ih danas "nitko ne traži". Stoje na policama i skupljaju prašinu. Nešto bolje u gospićkoj su gradskoj knjižnici prošli lokalni autori - Nikola Stanić, Simo Kljajić i Stevo Drakulić.
U Slavonskom Brodu dočekuje nas slična priča. - Zanimanje za srbijanske autore u gradskoj knjižnici uglavnom je svedeno na naslove koji povremeno budu u središtu pozornosti medija. Naslove autora s područja drugih republika bivše Jugoslavije, koji su nekada bili obvezatan dio školske lektire, također se može dobiti. Oni nisu na policama u slobodnom pristupu, ali se mogu dobiti na upit - kaže nam ravnateljica Gradske knjižnice Branka Solina. Ona ističe kako knjižnica nakon osamostaljenja Hrvatske nije uništavala "nepoćudnu" literaturu, ali je "broj primjeraka pojedinih naslova smanjen zbog dotrajalosti knjiga".
U knjižnicama Siska i Petrinje školarci mogu posuditi knjige Anđelke Martić, Branka Ćopića i drugih dječjih pisaca iz država nastalih raspadom Jugoslavije. Riječ je o izdanjima nabavljenima prije rata, a odrasli čitatelji, ako žele, mogu dobiti djela Kapora, Ćosića, Draškovića i sličnih autora koji su u devedesetima, umjesto kao pisci, postali poznati i često spominjani kao radikalni nacionalisti.
Srbijanski autori na odjelu strane literature
Za razliku od sisačkih i petrinjskih knjižnica, one na nekada okupiranom području takvu literaturu u pravilu nemaju jer su otvorene uglavnom nakon Domovinskog rata. No, neke od njih, primjerice knjižnica u Dvoru na Uni, u skladištima ima brojne naslove srpske i crnogorske književnosti kao i književnosti bivše Jugoslavije s tematikom iz 2. svjetskog rata. Ta su djela nađena nakon "Oluje"; spremljena su u depoe i nisu izložena na policama.
Brigu Vinkovčana što učiniti s knjigama koje u to vrijeme početka žestokog rata u Slavoniji nisu bile najomiljenije štivo riješile su granate. U jednom od najžešćih napada na Vinkovce u zimu 1991. godine potpuno je izgorjela gradska knjižnica i cjelokupan knjižni fond od oko 85 tisuća knjiga. Stoga se u toj knjižnici danas teško može pronaći roman ili zbirka pjesama nekog srpskog autora. Nakon rata različitim se donacijama obnavljao knjižni fond, ali u njima nije bilo srpskih pisaca.
- U obvezatnoj školskoj lektiri više se ne navode djela primjerice Branka Ćopića, Anđelke Martić ili Arsena Diklića pa ih učenici i ne traže. Zato je besmisleno da ih nabavljamo - kazao nam je ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice u Vinkovcima Grgo Krajina. Na policama njihove knjižnice uglavnom su nove knjige nabavljene u posljednjih četiri-pet godina.
Vukovar je specifičan grad pa je specifična i situacija u Gradskoj knjižnici, kazali su nam u toj ustanovi, priznajući da radi svojih članova, među kojima ima Hrvata, Srba i pripadnika drugih nacionalnosti, imaju i srbijanske autore.
- Srbijanski autori izloženi su u odjelu strane književnosti, a teško je precizno reći koliko se traže. Knjige kupujemo od hrvatskih izdavača i oni nam ne nude srbijanske pisce. Knjige njihovih autora naslijedili smo kad smo se vratili u Vukovar i tu su one knjige koje su uspjele preživjeti ratna razaranja - kazala nam je ravnateljica Srebrenka Vuletić.
Marksizam u studijskom odjelu
Gradska knjižnica u Županji, koja je prošle jeseni obilježila 140. obljetnicu svoga osnutka, čitateljima nudi sve naslove koji su u njezinu knjižnom fondu bez obzira na to pripadaju li oni "podobnim" ili "nepodobnim" autorima. Istina, za redovitih revizija koje se obavljaju svake četvrte, odnosno šestte godina, na policama je ostavljen po jedan primjerak naslova koji su do "90. bili nezaobilazna literatura.
- Sve naslove koje smo imali do 1990. imamo i sada, no one za kojima gotovo uopće nema interesa sveli smo na jedan primjerak. U studijskom odjelu naše knjižnice čitatelji mogu naći djela poznatih teoretičara marksizma i samoupravnog socijalizma poput Karla Marxa, Engelsa, Kardelja, Tita, Blaževića i drugih te nezaobilazne pisce iz bivše države poput Branka Ćopića i ostalih koji su bili abeceda školske literature - kazao nam je ravnatelj knjižnice Jurica Buljan. Radove tih autora ponekad zatraže srednjoškolci ili studenti za pisanje referata iz filozofije, ali i to je vrlo rijetko.
U zagrebačkim, riječkim, splitskim i drugim knjižnicama gradova koji nisu bili izloženi jakom ratnom stradanju i gdje se život znatno brže normalizirao traženje knjiga srbijanskih autora ne izaziva čuđenje. Primjerice, djeca u Sesvetama bez problema u gradskoj knjižnici mogu posuditi "Pirga", no zanimljivo je da se na knjizi iz nekih prošlih dana nalazi rukom pisana napomena: Ne posuđuje se! To pravilo više, očito, ne vrijedi.
Piše Irena Kustura
Otvori KEKS Pay
