"Znam što je potrebno za takav pothvat. Tjedni promatranja. Mjeseci pedantnog planiranja. Savršeno tempiranje. Ulaz i izlaz za sedam minuta. Posao je bio dobro isplaniran pa ih ne brine što su viđeni ili što snimke s mobitela kruže. Njihova najveća briga je da ih netko ne oda", ustvrdio je Lee Wenham govoreći o pljački Louvrea. On je, naime, jedan od ljudi koji su sudjelovali u pljački dijamanata u londonskom Millennium Domeu 2000. godine.
U analizi pljačke Louvrea za The Independent, Wenham se osvrnuo na jutro pljačke: "Telefon mi je počeo zvoniti - hrpa poruka, jedna za drugom, neke smiješne, neke iskreno zabrinute, sve s istim pitanjem: 'Prijatelju, jesi li to bio ti?'" Napomenuo je, pritom, kako nije imao veze s tom pljačkom.
"Ti dani su daleko iza mene. Ali gledajući kako se priča odvija, nisam mogao, a da ne proučim detalje, uspoređujući i analizirajući kutove, izlaze, ritam posla. I nisam mogao, a da ne razmišljam o počiniteljima sada, u ovim ključnim satima poslije - najgorim trenucima. U ovom trenutku, pobjegli su s milijunima. Dugo će se skrivati s plijenom", navodi.
"Ovakve stvari često završavaju na isti način. Samo nekoliko sati nakon pljačke, prije gotovo točno 25 godina, policijski pištolj pojavio se nekoliko centimetara od mog lica kroz otvoreni prozor automobila. Sljedeće što znam, bio sam licem prema dolje na asfaltu s puškom na vratu. Bio sam dio sada već zloglasne pljačke Millennium Domea, pljačke dijamanata koja je ciljala na izložbu De Beersa unutar potpuno novog prostora. Tim od osam ljudi planirao je pljačku, koja bi, da smo je izveli, donijela neprocjenjive plave dijamante i Millennium Star, besprijekoran dijamant od 203,04 karata vrijedan procijenjenih 200 milijuna funti 2000. godine, odnosno oko 425 milijuna danas", opisao je.
Tada je imao 32 godine, a za sebe kaže kako mu je kriminal u genima. Naime, njegov je otac bio kriminalac još prije njegova rođenja. Gledajući oca i njegove prijatelje pune novca i dobro odjevene, poželio je biti dio toga. "Neizbježno, poslovi su postajali sve veći, rizičniji. I sve zarazniji. Kriminal je navika. Ne radi se samo o novcu, već o adrenalinu, planiranju, tajnosti - svemu onome čime se tim koji je opljačkao Louvre u nedjelju hranio mjesecima."
Iako je isprva bio skeptičan prema "poslu" u Millennium Domeu, koji se također odvijao usred dana, ubrzo se predomislio. "Nisam vidio kako. Sve dok nisam sam otišao tamo, samo da bih otkrio da je to izgledalo smiješno lako. Sigurnost je bila slaba, vrata trezora bila su otvorena za javnost, a dijamanti su bili u staklenim kutijama koje si mogao razbiti pištoljem za čavle."
S obzirom na to da se bavio nabavljanjem opreme, nije bio osobno potreban tijekom pljačke. Sjedio je u automobilu i čekao da vijest izađe. Odvezao se do farme da se riješi dokaza, a potom je shvatio da je cijelo mjesto vrvjelo naoružanom policijom. "Mora da ih je bilo preko stotinu. Tada me pogodilo da neću vidjeti svoje kćeri dugo vremena. To mi je slomilo srce. Osim nekoliko puta kad sam bio pozvan na ispitivanje - iako nisam bio optužen - nikad prije nisam bio uhićen. Ispostavilo se da smo bili izdani. Metropolitanska policija kasnije je rekla da, da nije bilo te dojave, uspjeli bismo pobjeći." Nakon što je pušten iz zatvora, odlučio je promijeniti svoj život i krenuti "pravim" putem.
Otvori KEKS Pay
