Vladimir Putin nikad nije bio pod takvim pritiskom, nikad bliže mogućnosti da se ruski narod pokrene prema autentičnim, snažnim prosvjedima protiv njegova režima. Problem je, međutim, što jedan korak naprijed i ocjena "nikad bliže", može biti irelevantan i potpuno nedovoljan u zemlji kao što je Rusija i režimu kao što je Putinov.
U jednoj, naime, dobro podmazanoj strahovladi, ali u kombinaciji i s jednim autentičnim osjećajem ponosa koji je taj isto kleptokratski režim duboko pobudio među Rusima. Ponosa zbog osjećaja da su, za razliku od Jeljcinovih godina poniženja, siromaštva i grcanja u dugovima, pod Putinom ipak postali jedna gospodarski oporavljena i geopolitički bitnija zemlja, s vraćenim samopouzdanjem. No, i temelj tog ponosa sada se ruši pod neviđenim sankcijama koje je zapadni, demokratski svijet uveo (i još uvodi, dok ovo pišemo) kao reakciju na brutalnu, na lažima iskonstruiranu, rusku agresiju na Ukrajinu.
Ima li tko od novinara hrabrosti izvještavati iz Kijeva?