Priča bračnog para Rosenberg priča je o špijunaži, ali i o tragediji koja je 10-godišnjeg Michaela i četiri godine mlađeg Roberta u jednom danu ostavila bez oba roditelja. Zbog sumnje da su Sovjetima odavali tajne podatke o američkom nuklearnom programu, Julius i Ethel Rosenberg osuđeni su na smrt na električnoj stolici. Izricanje te drakonske kazne pokrenulo je lavinu prosvjeda širom svijeta, a apeli za pomilovanje bračnog para stigli su čak i od tadašnjeg pape Pija XII, te brojnih vodećih intelektualaca, Alberta Einstein, Jean-Paula Sartrea i Pabla Picassa. No, tadašnji predsjednik SAD-a, Dwight D. Eisenhower bio je neumoljiv. Supružnici Rosenberg pogubljeni su na današnji dan – taj petak, 19. lipnja 1953., ostao je duboko urezan u anale američkog pravosuđa i u kolektivno sjećanje čitave nacije, a Rosenbergovi su u povijest ušli kao prvi američki civili pogubljeni zbog špijunaže u mirnodopsko vrijeme te jedini bračni par u povijesti Sjedinjenih Država koji je pogubljen u istom danu.
Slučaj bračnog para Rosenberg nije samo priča o špijunaži, bio je to vrlo složeni splet okolnosti u jeku Hladnog rata, prožet sumnjama i političkim nabojem te ideološkim, emocionalnim i obiteljskim nitima, ali i pravnim nedoumicama koje niti nakon više desetljeća još uvijek nisu u potpunosti razjašnjene.
Julius Rosenberg bio je inženjer elektrotehnike, a zbog sumnje da je na čelu špijunske mreže 17. srpnja 1950. bio je uhićen. Niti mjesec dana kasnije, 11. kolovoza, iza rešetaka je završila i njegov supruga Ethel. Oboje su bili optuženi da su Sovjetskom Savezu odavali ključne informacije o američkom nuklearnom programu, uključujući i nacrte atomske bombe. Iako zvuči apsurdno, ključni svjedok optužbe bio je mlađi brat Ethel Rosenberg, David Greenglass. Taj bivši strojar, koji je radio u tajnom laboratoriju Los Alamos, gdje se razvijala atomska bomba, svjedočio je protiv svoje sestre i šogora, iako je i sam priznao da je, preko posrednika, Sovjetima dostavljao povjerljive informacije o atomskom programu. Uz Rosenbergove, za špijunažu i prenošenje povjerljivih informacija bio je tada suoptužen i inženjer Morton Sobell. Suđenje je započelo 6. ožujka 1951., tijekom razdoblja agresivnog antikomunizma i političkih progona bez čvrstih dokaza, pa je i presuda uslijedila vrlo brzo - već 29. ožujka porota je Rosenbergove proglasila krivima za urotu radi počinjenja špijunaže. Samo tjedan dana kasnije, 5. travnja 1951. sudac Irving Kaufman izrekao im je smrtnu kaznu, ustvrdivši da je njihov zločin "gori od ubojstva" te da su Sovjetima u ruke dali atomsku bombu godinama prije no što bi je sami razvili, što je, kako je naveo sudac, moglo dovesti do eskalacije komunističkog sukoba na Korejskom poluotoku te rezultirati mnogobrojnim žrtvama.
I dok su Julius i Ethel Rosenberg u zloglasnom zatvoru Sing Sing u Ossiningu čekali izvršenje smrtne kazne, presuda koja im je izrečena izazvala pravu lavinu prosvjeda diljem svijeta. Mnogi su čvrsto vjerovali da su Rosenbergovi žrtve političkog progona i da je izrečena smrtna kazna drakonska, posebno kada je riječ o Ethel čija je krivnja bila pod velikim znakom upitnika. Apeli za pomilovanje u Ameriku su stizali su sa svih strana svijeta, čak i od istaknutih intelektualaca među kojima su bili Albert Einstein, Jean-Paul Sartre i Pablo Picasso, pa čak i tadašnji papa Pio XII. No, unatoč brojnim kampanjama u SAD-u i snažnom međunarodnom pritisku, tadašnji američki predsjednik Dwight D. Eisenhower ostao je nepokolebljiv.
"Uvjeren sam da je sudski proces, uključujući početno suđenje i niz žalbenih postupaka, pružio najpotpuniju mogućnost za ostvarenje pravde... Počinili su najteža djela špijunaže... Neizmjerno povećavajući šanse za atomski rat, Rosenbergovi su potencijalno ugrozili živote desetaka milijuna nedužnih ljudi. Pogubljenje dvoje ljudskih bića teška je stvar, ali još je teža pomisao na milijune mrtvih, čija se smrt može izravno pripisati onome što su ti špijuni učinili", rekao je Eisenhower, nakon što je odbio sve pristigle molbe za pomilovanje bračnog para.
Dramatična egzekucija
Izvršenje kazne bilo je zakazano za 18. lipnja, no potom i odgođeno za jedan dan nakon što je sudac Vrhovnog suda William O. Douglas odobrio privremenu odgodu, koja je ipak brzo poništena. Obrana je tražila dodatno vrijeme tvrdeći da bi izvršenje kazne na židovski Šabat vrijeđalo vjerska osjećanja osuđenika. I sam zabrinut zbog pogubljenja na Šabat, sudac Kaufman je pomaknuo vrijeme egzekucije na 20 sati, prije zalaska sunca. Te večeri, 19. lipnja 1953., u prostoriju smrti prvi je uveden 35-godišnji Julius Rosenberg. Dok su ga čuvari vezivali za električnu stolicu, bio je miran i nije pokazivao emocije, no neki su očevici tvrdili kako su ipak vidjeli blag, ciničan osmijeh na njegovu licu. U 20:04 sati, egzekutor Joseph Francel povukao je prekidač. Nakon tri električna šoka od po 2000 volti, u 20 sati i 6 minuta Julius Rosenberg proglašen je mrtvim.
Samo nekoliko minuta nakon što je Juliusovo mrtvo tijelo izneseno iz prostorije, u 20:08 sati u sobu smrti uvedena je njegova supruga, 37-godišnja Ethel Rosenberg. Odjevena u tamnozelenu haljinu, koračala je smireno, a pratio ju je rabin Irving Koslowe koji je čitao psalme. Prije no što je sjela na električnu stolicu, ne znajući da je upravo tu već pogubljen njezin suprug, Ethel se okrenula prema zatvorskoj nadzornici Helen Evans, zagrlila ju i poljubila u obraz, promrmljavši pri tom nekoliko riječi, što je nadzornicu vidno potreslo. Pogubljenje Ethel Rosenberg pretvorilo se u dramu. Nakon prvog električnog udara, gusti bijeli dim sukljao je iz kacige koja je bila na njezinoj glavi, a liječnici su utvrdili da čak i nakon uobičajena tri šoka njezino srce i dalje kuca. Tek nakon petog udara, u 20:16 sati, Ethel Rosenberg proglašena je mrtvom. Tog 19. lipnja 10-godišnji Michael i njegov četiri godine mlađi brat Robert postali su siročad. Brigu o njima preuzeli su Abel i Anne Meeropol, koji su im postali skrbnici, a dječaci su uzeli i njihovo prezime.
Nova saznanja vjetar su u leđa borbi sinova pogubljenog para
Smrt jedinih američkih civila, pogubljenih zbog špijunaže tijekom Hladnog rata, nije bila i konačan kraj slučaja Rosenberg, koji je i dalje predmet brojnih kontroverzi. Zbog sumnji u pravednost suđenja, kao i u samo presudu, posebno u slučaju Ethel Rosenberg za koji je čak i tužiteljstvo priznalo da "nije baš jak", i dalje se traže odgovori na pitanje je li ona uopće bila aktivna sudionica špijunaže ili je osuđena samo kako bi se izvršio pritisak na njenog supruga Juliusa da sve prizna te oda svoje suradnike.
S godinama, zahvaljujući deklasifikaciji tajnih dokumenata, novi su detalji izbijali na svjetlo dana. Tajni program dešifriranja sovjetskih komunikacija, došao je do čvrstih dokaza da je Julius bio posrednik i vrbovatelj za sovjetsku obavještajnu službu. Kasnije objavljeni dokumenti KGB-a sugerirali su da su i Ethel i Julius imali redovite kontakte s KGB-ovim agentima te da su sudjelovali u regrutiranju Davida Greenglassa i Russella McNutta. No, najdramatičniji preokret dogodio se 2001. godine kada je David Greenglass u intervjuu priznao da je lagao na sudu o ključnom detalju tvrdeći da je bilješke o atomskoj bombi tipkala njegova sestra, Ethel Rosenberg. "Iskreno, mislim da je moja supruga tipkala, ali se ne sjećam", rekao je Greenglass, priznavši da je lažno svjedočio kako bi zaštitio sebe i svoju suprugu Ruth, no tvrdio je da ga je na to poticalo tužiteljstvo.
Godine 2008., Morton Sobell, koji je bio suoptuženik u slučaju Rosenberg, priznao je da je Sovjetima davao dokumente o obrambenom radaru te je potvrdio da je Julius Rosenberg bio "uključen u urotu koja je Sovjetima dostavljala povjerljive vojne i industrijske informacije o atomskoj bombi", no tvrdio je da Ethel, iako je znala za aktivnosti svog supruga, nije u njima sudjelovala. Potvrdio je to i vrhunski američki stručnjak za dešifriranje, Meredith Gardner. On je, na temelju dopisa Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) iz 1950., koji je napisan sedam mjeseci prije suđenja, a objavljen tek 2024. godine, te na osnovu dešifriranih sovjetskih komunikacija zaključio da je Ethel Rosenberg znala za suprugov rad, ali da "zbog lošeg zdravlja nije i sama sudjelovala u radu".
To novo otkriće dalo je snagu sinovima bračnog para Rosenberg koji su desetljećima pokušavali dokazati nevinost svojih pogubljenih roditelja, no kasnije su se fokusirali na osporavanje pravednosti suđenja te traženje pravne rehabilitacije i posmrtnog oslobađanja od optužbi njihove majke. Braća su osnovala i Rosenbergov fond za djecu koji pruža podršku djeci progonjenih aktivista, a u sklopu svoje kampanje za formalno priznanje da je njihova majka, Ethel Rosenberg, nepravedno osuđena i pogubljena, uputili su i apel sada već bivšem predsjedniku SAD-a, Joeu Bidenu, no polemike o krivnji i kazni Juliusa i Ethel Rosenberg vjerojatno će se nastaviti i u mandatu novog američkog predsjednika.
Otvori KEKS Pay
Oni su krivci što danas Medvedev svima prijeti nuklearnom bombom.