Kada Isus svojim suvremenicima nastoji objasniti neke složenije životne procese, koristi se primjerima iz svakodnevice koji su svima razumljivi. Ovoga puta riječ je o poslušnim ovcama, dobrom pastiru te o plaćenicima i vukovima koji prijete ovcama. "Ovce slušaju moj glas; ja ih poznajem i one idu za mnom." Danas usporediti nekoga s ovcom ili čobanom nije nekakav kompliment. George Orwell u svojoj satiričnoj noveli "Životinjska farma" koristi upravo ovce kao simbol neobrazovane mase ljudi u revolucionarnoj Rusiji, kojom je lako manipulirati.
No Isusova alegorija potječe iz jednog sasvim drukčijeg geografsko-kulturološkog ambijenta, u kojem je odnos pastira i njegova stada bio egzistencijalnog karaktera. Preživljavajući po palestinskim pustopoljinama, ovce su ovisile o svom pastiru (i njegovu glasu). Ekonomski gledano, i pastir je ovisio o svojim ovcama. Isus koristi upravo ovu alegoriju kako bi ljudima opisao povjerenje ili stvarnu prirodu odnosa između čovjeka i Boga.
Bilo bi bolje za čovječanstvo da nema ni religije, ni nacionalnosti. Svima ista prava pod ovim Suncem! Treba činiti sve što ljude spaja, a ne što ih razdvaja.