Gledam ovih dana Europsko prvenstvo u atletici. U finalu na tri tisuće metara sa zaprekama Italija ima pet finalista i svi su redom, što bi se ono reklo, ljudi iz izbjegličkih čamaca. Gledam i reprezentativke i reprezentativce Norveške, Danske, Švedske, Švicarske, Izraela, Njemačke, Austrije, Irske... Englezi, Portugalci, Belgijanci, Francuzi, Španjolci su nas već puno prije počeli pripremati na nijanse u pigmentaciji i raznolikost koja je od nacije učinila ono što u stvari i jest – arbitrarna slučajnost imperativno uvjetovana isključivo mjestom rođenja.
Europa je svijetu davala ono najbolje, ali i ono daleko najgore. Kakva će joj biti budućnost i kakav će stvarno biti naš način života ovisit će prije svega o tome koliko u Europi ima dobrih ljudi.
Otvori KEKS Pay
