Kada su Izrael i SAD počeli sa zračnim udarima na Iran, uvjeravali su nas kako će oni trajati nekoliko dana. Mislili smo, bit će to nešto slično “Dvanaestodnevnom ratu” iz lipnja prošle godine. Kada je tih nekoliko dana prošlo, rekli su nam da će biti riječ o dva-tri tjedna. Mjesec je, međutim, otada obišao Zemlju, a ratu se još ne nazire kraj. Izgleda kako je ovo vojno odmjeravanje snaga s Iranom zapelo u tipičnu pat-poziciju. Očito je kako se netko preračunao u planiranju i izvedbi rata protiv Irana. Umjesto da to budu odlučni udari, koji bi, prije svega, potvrdili moć američkog oružja i status Amerike kao supersile, stječe se dojam kako bi i Trump i Netanyahu, ako je još živ, htjeli izaći iz ovog rata, ali ne znaju kako.
Dana 28. veljače Sjedinjene Države napale su Iran, zemlju 4,6 puta veću od Njemačke s više od 90 milijuna stanovnika. Dva rata u Iraku možda su bila veća i dulja (za sada), ali su se vodila protiv relativno slabog protivnika. Iran je, s druge strane, civilizirana zemlja s ogromnim arsenalom projektila, dronova i snažnim osjećajem patriotizma i vjerske predanosti. Napasti ga znači započeti majku svih beskrajnih ratova. Amerika je jednostavno odabrala Iran, da ustvari zatvori Hormuški tjesnac, nadajući se da će na taj način brzo uvući ostatak svijeta u kaos koji je nužan s obzirom na njenu prezaduženost. Amerika želi resetiranje, želi uništenje svijeta i nada se da će ga izazvati koristeći stare postulate koji su trenutno očita laž. Želi li Europa isto?