Sunce izlazi nad golim, ravnodušno neprijateljskim krajolikom. Samo kamen i prašina. Na tu pozornicu dolaze živa bića. Majmunoliki i čovjekoliki stvorovi. Naši daleki preci. Njihovi su pokreti nervozni, pogledi puni opreza i straha. Njihovo postojanje svodi se na izbjegavanje smrti od gladi i od drugih jednako gladnih bića. Cijeli njihov svijet jedna je velika opasnost i neprestana prijetnja. Od onih koji su veći od njih mogu samo bježati i sakriti se. U susretu s drugim čoporom, čiji se članovi od njih ni po čemu ne razlikuju, strah eskalira u ritualni sukob međusobnog zastrašivanja. Još nemaju jezik pa jedni prema drugima samo neartikulirano urliču, skaču, prijeteći mašu i keze zube.