Bugarska, Hrvatska, Slovenija i Litva europski su rekorderi po povećanju plaća u 2025. godini, odnosno po rastu troškova rada. U Bugarskoj je satnica lani porasla oko 13 posto, u Hrvatskoj 11,6 posto, dok su Slovenija i Litva zabilježile rast od približno devet posto. Na razini Europske unije prosječno povećanje troška rada iznosilo je oko četiri posto. Razlike među državama ostaju vrlo izražene. Sat rada u Bugarskoj stoji oko 12 eura, u Hrvatskoj 18,4 eura, u Sloveniji oko 30 eura, u Njemačkoj 45 eura, dok u Luksemburgu doseže gotovo 60 eura. Istodobno, najniži rast plaća bilježe Francuska, Italija, Španjolska, Cipar i Luksemburg, gdje se povećanje kretalo između dva i 3,5 posto.
U Eurostatov izračun troška rada ulaze svi izdaci povezani sa zaposlenikom – plaće, naknade, bonusi, porezi i doprinosi – pa je taj pokazatelj širi od onoga koji obuhvaća domaća statistika prosječnih plaća. Državni zavod za statistiku, primjerice, prati broj plaćenih sati u koje ulaze bolovanja, godišnji odmori i blagdani, ali bez neoporezivih dodataka na plaću, koji čine značajan dio ukupnih primanja. Zbog toga postoje i razlike u pokazateljima. Prosječna bruto satnica prema podacima Državnog zavoda za statistiku bila je oko sedam eura niža od Eurostatova troška rada – iznosila je 11,42 eura bruto, odnosno 8,21 euro neto za istu godinu.
U strukturi troška rada na razini Europske unije udio troškova koji nisu plaće, uglavnom doprinosa, iznosi oko 25 posto. U Hrvatskoj je taj udio niži i kreće se oko 12 posto, dok je u Sloveniji oko 20 posto. Promatrano po sektorima, najniže su nadnice u građevinarstvu – na razini EU prosječno oko 34 eura po satu, a u Hrvatskoj oko 16 eura. Najviši troškovi rada u Hrvatskoj bilježe se u tzv. neposlovnoj ekonomiji, ponajprije u zdravstvu i obrazovanju, gdje sat rada doseže oko 19,5 eura.
Dugoročniji trend pokazuje snažan rast troška rada. Od 2018. godine satnica u Hrvatskoj gotovo se udvostručila, s 9,2 na 18,4 eura. U Sloveniji je rast bio još izraženiji, s 14 na 30 eura, dok je prosjek Europske unije porastao s 21 na 35 eura po satu. Unatoč tom rastu, Hrvatska i dalje spada među zemlje s nižim troškovima rada. Sedma je najniža u Europskoj uniji – iza nje su Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Litva, Latvija i Grčka. Neposredno ispred Hrvatske nalaze se Malta, Poljska, Portugal, Češka, Slovačka i Estonija, s tek nešto višim satnicama.
U ovoj godini na tržištu rada očekuje se postupno usporavanje rasta zaposlenosti, uz blaže usporavanje rasta nominalnih plaća u odnosu na prethodna očekivanja. Godina je započela s prosječnom neto plaćom od oko 1500 eura, no daljnja kretanja uvelike će ovisiti o inflaciji, produktivnosti i općem gospodarskom okruženju. Središnja banka u revidiranoj je prognozi procijenila da će zaposlenost u ovoj godini rasti po stopi nižoj od jedan posto, što drugim riječima znači otvaranje oko 15 do 16 tisuća novih radnih mjesta. Nominalno bi plaće trebale rasti do sedam posto u odnosu na prošlu godinu, no zbog ubrzane inflacije kupovna moć tih primanja bit će tek neznatno veća nego lani.
Znatan dio ukupnih primanja zaposlenih čine i neoporezive naknade, koje obuhvaća Eurostatov podatak o trošku rada za 2025., pa time daje realniju sliku ukupnog troška rada za poslodavce, a posredno i stvarnih primanja zaposlenih. No ostaje činjenica da jačanje neoporezivih naknada smanjuje osnovicu za obračun mirovinskih doprinosa, a time i buduće mirovine.
Otvori KEKS Pay
"....zemlja s jeftinijim radnicima...." i najnižom produktivnošću. U banani.