Članstvo u Europskoj uniji donijelo je Hrvatskoj povijesne prilike i financijsku stabilnost. Milijarde eura iz kohezijskih fondova i Nacionalnog plana oporavka i otpornosti ulijevaju se u naše prometnice, bolnice, obnovu od potresa i infrastrukturu. U unutrašnjem poretku razvijenih zapadnih država imamo jasne okvire i sigurnosne mehanizme. Unatoč tome, u samoj Hrvatskoj ostaje otvoren dubok unutarnji problem: izostanak autentične, konstruktivne kritike te gotovo potpuni muk onih krugova koji bi trebali ponuditi razvojnu viziju. Glavne intelektualne poluge, od HAZU-a i sveučilišta do Katoličke crkve, upale su u zamku udobnog institucionalnog konformizma. Problem nije u europskoj integraciji, nego u nama samima: domaće stručne, akademske i crkvene elite radije biraju proračunski mir nego aktivan angažman u javnom prostoru.