Iznenaditi samoga sebe ono je što život čini vrijednim življenja, napisao je Oscar Wilde. Pronašao sam taj aforizam prošlog prosinca, u trenutku kada je godina blijedila u melankoliji prijelaza. I, neobično, pratio me kroz cijelu 2024., poput nečujnog izazova. Sada, dok građanska godina tone u povijest, a crkvena tek započinje u tihom ritmu došašća, shvaćam da Wildeova misao savršeno odražava advent – razdoblje koje nas poziva da preispitujemo i, što je najteže, iznenadimo sami sebe. Ivan Krstitelj – glas vapijućeg u pustinji, ali i glas koji razbija pustinju u nama. Evanđelisti mu daju malo prostora, ali opet dovoljno da nas protrese. Okupljeni narod ga pita: "Što nam je, dakle, činiti?" Ivanov odgovor udara u srž. "Tko ima dvije haljine, neka jednu dade onome tko nema. Tko ima hrane, neka nahrani gladne." Ništa više i ništa manje – tek imperativ djelovanja koji nam ne dopušta bijeg.
Stvorio svijet koji koji tako dobro funkcionira da ga treba spašavati od njega samoga!? Zavrzlama u koju jednostavno moraš odmah povjerovati.🤪