U prvih sedam mjeseci ove godine u Hrvatskoj su rođena 18.194 djeteta, a preminule su 30.372 osobe. Sličan obrazac negativnog prirodnog prirasta zabilježen je i u 2024., kada je rođeno 32.069 djece, a umrlo 51.080 osoba. Razlika je grad veličine Poreča. Ili Imotskog i Benkovca zajedno. Dnevno se u prosjeku rađalo 87 djece, a 140 stanovnika u tom je istom danu preminulo. Stopa fertiliteta je 1,47 novorođene djece po obitelji, a stopa rodnosti veća od 2,1, što se smatra razinom jednostavne reprodukcije, posljednji je put zabilježena još tamo 1967., kad je Matica hrvatska tiskala Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. U njoj se polazi od stava da načelo nacionalnog suvereniteta i potpune ravnopravnosti jugoslavenskih naroda obuhvaća i pravo svakog od tih naroda da čuva sve atribute nacionalnog postojanja, a među tim atributima "odsudno važnu ulogu ima vlastito nacionalno ime jezika kojim se hrvatski narod služi, jer je neotuđivo pravo svakoga naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom".
Nitko ne može reći da Hrvatska nije bogata država. Ona bez problema može financirati i održavati na životu 575 jedinica lokalne samouprave, tj. 428 općina, 127 gradova i 20 županija. Nema toga birokratskog aparata kojega Hrvatska ne može financirati. Svi se žale na sporost ishođenja određenih dokumenata, pa kako i ne kada treba puno vrata otvoriti i zatvoriti. Građani vide zdravim očima da se množe radna mjesta koja uopće ne trebaju postojati a porezni obveznici ih moraju imati na grbači. Činovnike državne uprave i lokalne samouprave treba reducirati za najmanje 50 %, a ne da građani gledaju kako plaće državnih služebnika skaču u nebesa u odnosi na ostatak populacije a i stalno se izmišljaju radna mjesta koja su sama sebi svrha, tako da narod misli da su radna mjesta za uhljebljivanje. Stvar je jednostavna, neka se provede anketa koji su razlozi odlaska Hrvata izvan granice i napuštanja svojih ognjišta, i kada se isprave svi razlozi napuštanja Hrvatske, tada će biti trenutak povratka Hrvata u Hrvatsku, naravno, neće se svi vratiti, ona djeca koja su tamo rođena, školovana se i zaposlila, ima svoju obitelj i prijatelje, teško da će se ikada vratiti u matičnu zemlju. Ta mladež za hrvatsku populaciju zauvijek je izgubljena. Susjedi su mi otišli van, možda će se oni vratiti ali pouzdano znam da se djeca nikada neće vratiti, jer su osjetili bolji život i veći standard, na lošije se ne vraćaju. Zato država treba sve poduzeti da se riješe razlozi odlaska iz Hrvatske.