U Zagrebu je, na Maksimiru, slabašni, kadrovski izrazito opustošeni Hajduk, pobijedio mnogo boljeg Dinama. Protivnika barem desetostruko skupljeg, s proračunom u koji, osim duge vladavine Zdravka Mamića, ulaze i desetljetna naklonost Porezne uprave i pravosuđa, i pravorijek državnog tužitelja Turud-efendije prema kojem Dinamovi igrači imaju pravo lažno svjedočiti… Dinamo je bogat kao Krez, a Hajduk je poput nekog opljačkanog i opustošenog dalmatinskog brodogradilišta, koje su u neka doba preuzeli na upravljanje gnjevni mještani. I još: osim što je, objektivno, skoro svih devedeset minuta bio bolji na igralištu, Dinamo je imao izrazito domaćinsko suđenje Igora Pajača, u kojemu je naročito iritantno bilo to što se Pajačeva tendencija pojačavala kako je Dinamo pred kraj ušao u probleme.
Trener Hajduka postao je igrom dobre slučajnosti, i preko veze. U tom opustošenom i opljačkanom klubu, najvećoj, poviješću najbremenitijoj nogometnoj i sportskoj družini u Hrvatskoj, sve važno se posljednjih godina događalo preko veze. Sve dobro, kao i sve loše.
Otvori KEKS Pay
