Zvonimir Frka-Petešić, predstojnik Ureda premijera Andreja Plenkovića, gostovao je u studiju Večernjeg TV-a. U razgovoru s novinarom Tomislavom Krasnecom govorio je o tome što dogovor američkog i ruskog predsjednika, Donalda Trumpa i Vladimira Putina, može značiti za Hrvatsku, za Europu, za rat i mir na kontinentu. Dok su pričali, trajao je telefonski razgovor između američkog predsjednika Donalda Trumpa i ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Ne znamo još točno što je ishod toga razgovora, ali što ako se o sudbini Europe u ovom času, dok mi pričamo, razgovara bez prisustva Europe, bez glasa Europe? Je li to jedna neugodna situacija za sve Europljane, pa i za nas u Hrvatskoj, ako se o arhitekturi mira i stabilnosti u Europi razgovara između Amerike i Rusije bez da itko išta pita Europljane? - Prvo, ne znamo o čemu razgovaraju, razgovaraju li samo o Ukrajini ili o malo široj temi, dakle arhitekturi sigurnosti Europe. To je vrlo upitno i to ćemo vidjeti prema onome što bude objavljeno. Sigurno da je Eu ropa prva zainteresirana za situaciju u Ukrajini jer u Ukrajini Ukrajinci ne brane samo svoju slobodu, nego i europsku sigurnost. I to je razlog zbog čega ne samo Hrvatska, nego sve europske zemlje pomažu sve ove godine Ukrajini. Naravno, da bi pomogli Ukrajini da se obrani, ali prije svega zato što je Ukrajina prva linija obrane cijele Europe i svima je više u interesu slati oružje u Ukrajinu nego sutra slati svoje vojnike da brane Europu. Dakle, o tome se radi. Amerika je sigurno s novom administracijom predsjednika Trumpa unijela jako puno noviteta u zadnja dva mjeseca i rekao bih, možemo to tako reći, i dosta nesigurnosti u odnose koji su do sada postojali unutar transatlantskog saveza i koji su uspostavljeni odmah nakon Drugog svjetskog rata. I to je nešto što se odvija velikom brzinom i Europa se tu mora prilagoditi.
I neizvjesno je gdje će završiti i kako će završiti. - Da, ali jedna stvar je jasna. To je da Europa mora razmišljati o tome kako osigurati vlastitu sigurnost svojim snagama. Do sada smo uživali ispod američkog kišobrana. Vidimo da taj američki kišobran nije možda toliko neupitan kao što je do sada bio. Ako usporedimo vojni proračun Amerike i zemalja Europske unije, američki vojni proračun je triput veći. Prema tome, ako želimo biti sutra za stolom i moći odlučivati o svojoj sudbini, moramo razmišljati o tome da zapravo imamo težinu, političku. A politička težina proizlazi prije svega, vidi se u novoposloženim okolnostima, i iz vojne snage.
Kakva je onda budućnost i Hrvatske? Ako se Europa dijeli na neke nove sfere interesa, ako Trump pristane s Putinom na tu ideju da suverene države, ako su male, nitko ništa ne pita, nego imaju biti u nečijem dvorištu, nekog velikog gospodara? Što to znači za Hrvatsku, za Europu, kakva je budućnost? Ima li dovoljno vremena? Sami ste rekli, treba se Europa brinuti za svoju sigurnost. Ima li dovoljno vremena za to uopće u ovakvim okolnostima? - Mislim da su ovi potezi, koji su povučeni u zadnjih nekoliko tjedana u Washingtonu, zapravo najveće osvještenje Europljana u smislu da je to ubrzalo osjećaj Europljana da je doista važno razmišljati o strateškoj autonomiji Europe unutar NATO-a i o vlastitoj obrambenoj arhitekturi. O tome se govori desetljećima, međutim, ništa nije djelovalo kao elektro-šok kao ovo što vidimo u zadnjih nekoliko tjedana. S te strane, možda nije svako zlo za zlo. S druge strane, ono u čemu vidim najveći kopernikanski obrat u zadnjih nekoliko tjedana je zapravo dijalog između Washingtona i Moskve, koji je bio teško zamisliv prije nekoliko mjeseci.
VEZANI ČLANCI:
- Da se vratim na vaše pitanje gdje je tu Hrvatska i kako se Hrvatska treba postaviti. Zemlje koje nisu velesile imaju prije svega međunarodno pravo kao glavni zaštitnik. I Hrvatska je tu principijelna. Jako je važno da se držimo međunarodnog prava. Mi znamo iz vlastitog iskustva, za vrijeme Domovinskog rata, koliko nam je bilo važno da Opća skupština UN-a potvrdi da su okupirana područja dio hrvatskog teritorija i da nema promjena granica silom. I zbog toga je jako važno da se sačuva teritorijalni integritet Ukrajine jer je to način kako ćemo se sutra, u bilo kakvim okolnostima, moći osloniti na međunarodno pravo kao glavni zaštitnik onoga što je i nakon 1975. potvrđeno završnim Helsinškom aktom, a to je da nema promjene granica silom. To je jako važno. Ako tu kleknemo, ako dopustimo da bilo koji agresor može zauzeti teritorij susjedne zemlje, samo zato što je možda jači ili agresivniji, to je početak kaosa. Tada se vraćamo u svijet od prije Prvog svjetskog rata. To sigurno nije svijet u kojem želimo živjeti. Europa je prije svega mirovni projekt. Ona je nastala upravo na, između ostalog, poštivanju međunarodnog prava. I to je za Hrvatsku jako važno. Mi se pozicioniramo i kao članica Europske unije, ali i kao članica NATO-a, a to znači prije svega da - osim što ulažemo u vlastitu sigurnost i vodimo računa o jačanju Hrvatske vojske, znamo što smo doživjeli prije 30 godina, i jako je važno da se možemo osloniti na vlastite sposobnosti - isto tako nam je važno u okviru NATO-a da jačamo taj sustav kolektivne sigurnosti. Dakle, NATO mora ostati kišobran kolektivne sigurnosti i živo smo zainteresirani da transatlantski odnosi ostanu takvi da ne dovode u pitanje ono što je arhitektura NATO-a, odnosno zapada, zemalja članica NATO-a. I da prije svega ne bude neizvjesnosti oko famoznog članka 5. Kao što znate, članak 5 je onaj koji predviđa da u slučaju napada na jednu članicu saveza sve druge članice zapravo priskoče u pomoć. To je zapravo sama svrha saveza. I to je najvažnije nama kao zemlji koja nije među najvećim članicama NATO-a.
Tu smo sad došli do tih točaka koje su neuralgične točke u smislu da baš to stvara tu neizvjesnost. Dakle, rekli ste da, ako tu kleknemo, ako prihvatimo da agresor dobije što je osvojio, onda otvaramo veći kaos. No, što ako Trump klekne? Može li Europa ostati na toj poziciji da mi nikad nećemo to prihvatiti? Druga stvar, članak 5. Da, princip kolektivne obrane je do sada uvijek bio zapisan u kamenu. Ali, što ako Trump interpretira taj članak 5 na drukčiji način i Putin odluči testirati tu Trumpovu interpretaciju koja je malo više benevolentna nego što je zapisana u kamenu? Dakle, možemo mi smatrati da ne treba kleknuti i da treba čuvati kolektivnu obranu članka 5, ali što ako glavni šerif u gradu to ne smatra? - Dakle, NATO je kolektivna sigurnost svih članica. Naravno da Amerika ima vodeću ulogu, ali to ne sprečava ostale članice da jedne druge štite. To je prvo. Drugo, mislim da treba malo raskrinkati poziciju i snagu Rusije, koja se sada postavlja na jedan vrlo vješt način, zapravo sebi diže cijenu iznad realne sposobnosti i cijene. Dakle, samo da stvari vratimo u nekakve okvire. Ukupan BDP Europske unije je negdje 17-18 tisuća milijardi eura, Amerike negdje 27 tisuća milijardi, a Rusije 2 tisuće milijardi. Dakle, BDP Rusije je 12 puta manji od američkog i osam puta manji od od europskog. BDP Rusije je nešto veći od zemalja Beneluxa, odnosno kao BDP Beneluxa i Danske. To je ekonomska snaga Rusije. Rusija nema ekonomsku snagu da vodi ovako intenzivan rat dugo. Već vidimo da moraju pribjeći podršci iz Sjeverne Koreje. Oni su u zadnje tri godine izgubili preko 900 tisuća vojnika, u zadnje tri godine preko sto tisuća komada ozbiljnog naoružanja. Uz sve napore, iako je 28 puta veća od Ukrajine, Rusija u zadnjih godinu dana nije uspjela osvojiti ni jedan posto ukrajinskog teritorija. Dakle, to govori da Ukrajina itekako dobro pruža otpor i odolijeva napadima Rusije. Prije svega njoj (Rusiji) treba predah, međutim ona se postavlja kao da zapravo Ukrajini treba predah. Rusija nije u tako dobroj poziciji, kao što možda to glumi i važno je da budemo svjesni toga - kaže sugovornik pa dodaje:
- Ono što je možda, kako bih rekao, teško zamisliti, ali odnos snaga koje je Hrvatska imala 1991. u odnosu na JNA je bio puno gori nego odnos snaga između Ukrajine i Rusije. Na kraju, znamo kako je završio Domovinski rat. Hrvatska nije bila međunarodno priznata. Mi smo morali voditi paralelno i diplomatsku bitku. Nismo imali vojsku, stvarali smo je u ratu. To sve Ukrajina ima. Osim toga, omjer snaga u između Hrvatske vojske i JNA je bio takav da nismo imali ni jedan borbeni avion, a JNA je imala 450. JNA je imala 2000 tenkova, a Hrvatska je uspjela - što u Bjelovaru, što u Varaždinu - nekih stotinjak tenkova zauzeti. JNA je imala tri tisuće oklopnih transportera, Hrvatska je imala par stotina. Dakle, omjer snaga između Hrvatske i JNA je bio kudikamo gori i uspjeli smo odoljeti. Moramo biti svjesni da, s Amerikom ili čak i bez Amerike, Europa ima mogućnost da pomogne Ukrajini da izdrži. I jako je važno da u te pregovore Ukrajina ne uđe oslabljena, onako kako se to nastoji prikazati, puno gore nego što situacija stvarno jest.
OK, Vaša je poanta da od Rusije baš ne treba toliko strahovati? - Ne.
A druga stvar, mnogi govore da je zapravo sada Europi potreban neki novi Churchill. Znamo da u Drugom svjetskom ratu, barem u prvoj fazi, američki predsjednik nije bio toliko zainteresiran da se uključuje u obranu Europe i da je Churchill bio taj jedini svjetionik i u obrani demokracije i u obrani protiv fašizma. Ne računajući, naravno, Sovjetski savez, koji je dao veliku žrtvu u borbi protiv fašizma, ali Churchill se borio i protiv fašizma i protiv tog komunizma iz Moskve, borio se za neku slobodu i demokraciju. Ako je ta analogija točna, to što analitičari govore, da bi takvo što Europi danas trebalo, ima li na horizontu uopće takvog državnika ili kapaciteta? - Nisam siguran da je usporedba točna. Dakle, cijela Europa je tada bila porobljena od nacizma, i dijelom od komunizma, i jedino je Velika Britanija bila slobodna. Churchill je bio Churchill ne kao lider Europe, nego lider Velike Britanije. Dakle, situacija je neusporediva i mislim da nije ta usporedba relevantna u ovom slučaju. Ono što smatram da bi bilo važno, to je da se, budući da Europa nije jedna nacija, nego unija suverenih država, stvore mehanizmi koji će omogućiti donošenje odluka, strateških odluka na najvišoj razini i na način koji bi možda neke stvari ubrzao. Ali to nije uvijek jednostavno. Vi ste bili dopisnik u Bruxellesu i znate koliko je to složeno.
Složeno je, ja bih rekao, i u sretnim, mirnim vremenima, a sad smo u vremenima kad se Europa brani i od neprijatelja s istoka, i od prijateljske vatre sa zapada. Trump započinje trgovinski rat... - Svi su za efikasnije i brže donošenje odluka, osim u trenutku kada imate osjećaj da prelazite onu crtu koja zadire u nacionalni suverenitet. Dakle, koji mehanizam će osigurati sutra da netko u Europskoj uniji donese odluku od strateške važnosti, koja se nameće Hrvatskoj i o kojoj Hrvatsku nitko ne pita? Mislim da to ne bismo lako prihvatili. I upravo je zato bilo teško ući u Europsku uniju, jer vi kad uđete u Europsku uniju imate zapravo “nuklearno oružje” u ruci u smislu veta, gdje možete blokirati one odluke koji su od strateške važnosti za budućnost Europske unije i budućnost europskog kontinenta, koje se sve donose jednoglasno. Što znači da ulaskom u Europsku uniju mi smo de facto proširili svoj suverenitet na način da se nijedne povijesne i strateške odluke za budućnost Europe ne mogu više donijeti bez hrvatskog glasa i mimo hrvatskih interesa.
VEZANI ČLANCI:
Ali, sad nas možda stvarnost demantira. Jer, i Trump i Putin, dok mi razgovaramo, možda razgovaraju o kompletnoj promjeni sigurnosne arhitekture u Europi, bez da su pitali ne samo Hrvatsku, nego i Pariz i London i Bruxelles, svakoga. - Možda. To ne znamo. Dakle, špekuliramo.
Rekli ste da je lako donijeti odluke dok one ne zadiru u suverene države, ali baš pitanja obrane, naoružavanja, zajedničkog vojnog planiranja zadiru u samu srž suvereniteta. Kako će se tu glatko stvari odvijati, ako je baš to osjetljivo? - Kakav god bio taj razgovor, ne može se Europi nametnuti sigurnosna rješenja mimo njezine volje. Dakle, Europa je dovoljno snažna da uspostavi vlastitu sigurnosnu arhitekturu. I ako bi, što ne vjerujem, sadržaj razgovora bio u smjeru da se, ne znam, podijele nekakve interesne sfere, nekakva nova Jalta, u što doista ne vjerujem, današnja Europa to ne može prihvatiti. Niti će joj itko to nametnuti.
I još ćemo malo o tome kakva ulaganja u obranu sada očekuju Hrvatsku. Dakle, krajem lipnja imamo summit NATO-a u Haagu, gdje se očekuje da će biti zadan novi cilj izdvajanja za obranu. Dosad je on bio 2% BDP-a, ali Trump govori o 5% BDP-a. Možda će biti nekih 3,5 ili 4, ali stvari se mijenjaju dosta dramatično, možda završimo stvarno na cilju od 5% BDP-a. Hoće li Hrvatska moći toliko povećati izdvajanja za obranu? Puno toga je napravljeno proteklih godina, kad je rastao vojni proračun, ali puno toga još treba napraviti u ovim promijenjenim okolnostima. - Prvo, Amerika izdvaja otprilike 3,4 posto BDP-a. Hrvatska je 50 posto iznad ciljeva NATO-a. Zašto to govorim? Zato što se često krivo fokusiramo na postotak BDP-a, a vi dobro znate da su smjernice NATO-a dvojake: 2 posto BDP-a, od čega 20 posto za opremu i modernizaciju. A što je 20 posto od 2 posto? To je 0,4 posto BDP-a za obranu. Sad, ako vi izdvajate 2% BDP-a i od toga ništa za opremu i modernizaciju, nego sve na plaće vojnika i na vojarne, vi ne možete kupiti ni jedan tenk. Ako izdvajate 1 posto BDP-a za obranu i 100 posto toga za opremu i modernizaciju, vi izdvajate 1% BDP-a za obranu. I zato treba gledati ta dva kriterija skupa. Hrvatska izdvaja 2 posto BDP-a, od čega ne 20%, nego 30% izdvaja za opremu i modernizaciju. Drugim riječima, mi izdvajamo 0,6 posto BDP-a za opremu i modernizaciju, a smjernica NATO-a je 0,4%. Znači, mi smo 50 posto iznad smjernice NATO-a. Obrambeni proračun je prije mandata ove Vlade bio na 534 milijuna eura. Sada je na milijardu i 500 milijuna eura. Znači, tri puta veći. A za dvije godine ćemo biti 2,1 milijardu, znači četiri puta veći.
Ipak, taj najveći skok odgođen je za 2027. godinu. Hoće li se morati pomaknuti to veliko povećanje već na sljedeću godinu? - Možda će se to još pomicati, ali sada je plan da 2027. izdvajamo 2,4 posto BDP-a za obranu, od čega 42 posto za opremu, što znači da ćemo biti na 1 posto BDP-a samo za opremu i modernizaciju, a to je 2,5 puta više od smjernice NATO-a. Dakle, mi ćemo biti tu među najboljima. Važno je imati isto tako na umu da je prije deset godina javni dug Hrvatske bio tolik, i kreditni rejting je bio tako slab, da smo mi izdvajali 3,5 posto BDP-a samo na plaćanje kamate na javni dug. Danas, zahvaljujući kreditnom rejtingu koji je skočio za pet stupnjeva, a nijednoj zemlji na svijetu nije se povećao kreditni rejting ni četiri stupnja u zadnjih pet godina, nama je ono što plaćamo za kamate na javni dug 1,5 posto BDP-a. S 3,5 posto smo pali na 1,5 posto BDP-a. Ušparati smo dva posto BDP-a, koliko izdvajamo za obranu. De facto, sve što izdvajamo za obranu je ono što smo uštedjeli samo na kreditnom rejtingu.
>>FOTO Putin ima 14 jasnih meta: Kada bi doista posegnula za nuklearnim oružjem, Rusija bi prvo gađala ove lokacije>>
Političari čine sve što je u njihovoj moći kako bi se pokrenuo III svjetski rat. Nije to slučajno. Razlog tome je što je ovakav financijski sustav došao do svog kraja, dugovi su pregolemi, i sada je potrebno ljudima dati opravdanje za sprovođenje bankrota država (za koji će okriviti rat). Trenutno imamo namjernu kreiranu inflaciju , jer se tijekom covid krize, novokreirani i stvoreni novac iz ničega, djelio šakom i kapom svim potrebnim i nepotrebnim , zatim dalje , jer se sada namjerno kreira svjetski rat i financira dotični, zatim dalje jer se sada daje novac za razvoj zelenih tehnologija odabranima, a istovremeno se blokira i ne financira razvoj fosilnih goriva , jer je eto tobože loše za planetu. Inflacija je potrebna jer paraziti ne žele otpisati dugove već nam se žele krvi napiti i uzeti nam resurse (energiju i zemlju). To što su godinama posuđivali državama uz negativnu kamatu ispada da je bio dobar poslovan plan, jer eto imamo kontroliranu vladu i ništa nam ne mogu. Ali što mi tu možemo, narodu je dobro, najbolje da se svatko pobrine za sebe kako zna i umije. Idu li i naši vrli političari i njihova djeca u blato Galicije kao topovsko meso ? Mislim da ne, običan puk treba slati.