Pod pritiskom Europske unije, Turska je jučer odlučila da će zabraniti državljanima Sirije, Iraka i Jemena ukrcaj na zrakoplove koji lete iz Turske u Bjelorusiju. Sličan dogovor EU pokušava postići i s Emiratesom i Etihadom, dvama velikim avioprijevoznicima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, druge važne tranzitne zemlje za migrante s Bliskog istoka kojima je bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko otvorio vrata Minska kako bi ih njegovi vojnici i policajci odatle tjerali prema granici s Poljskom i Litvom, u politici koju Zapad otvoreno naziva hibridnim napadom na Europsku uniju.
Prijeti prekidom dotoka plina
Pritisak Europske unije na aviokompanije, od kojih traži pomoć u zaustavljanju Lukašenkove prljave igre, sastojao se od upozorenja da bi mogli izgubiti pravo slijetanja u EU, što je ozbiljna prijetnja s obzirom na veličinu i važnost europskog tržišta. Jedino se ruski avioprijevoznik Aeroflot zasad drži kao da ne može ništa učiniti po tom pitanju. Diplomati EU i država članica dosad su kontaktirali najmanje s 13 zemalja Bliskog istoka i Afrike, s molbom da aktivno pomognu u sprečavanju migranata na putu u Bjelorusiju.
– Događa se promjena. Impresioniran sam predanošću vlasti Ujedinjenih Arapskih Emirata da surađuju s nama. Želio bih pozdraviti odluku turske agencije za civilno zrakoplovstvo. A također sam dobio i uvjeravanja sugovornika u Libanonu – rekao je potpredsjednik Europske komisije Margaritis Schinas jučer u Bejrutu.
Libanon i Ujedinjene Arapske Emirate Schinas ovih dana posjećuje upravo u sklopu europske “leteće diplomacije” koja pokušava zaustaviti leteće Lukašenkove migrante. Vijeće EU ubrzano usvaja peti paket sankcija protiv Bjelorusije i priprema šesti paket: dosad su sankcije uvođene zbog nasilnog gušenja prosvjeda građana Bjelorusije nakon ukradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020., a sada se novi paketi usvajaju zbog hibridnog napada na EU korištenjem migranata. No, bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko zaprijetio je da će, usvoji li EU nove sankcije, obustaviti protok ruskog plina kroz svoju zemlju na putu prema zemljama Europske unije.
– Mi im osiguravamo grijanje, a oni nam prijete zatvaranjem granica. Što bi bilo da blokiramo protok plina? Preporučio bih vodstvu Poljske, Litve i ostalim bezumnicima da dobro razmisle – rekao je Lukašenko.
Iz EU odgovaraju da se neće dati zastrašiti takvim prijetnjama. Plinovod Yamal, koji iz Rusije vodi preko Bjelorusije i Poljske do Njemačke, u vlasništvu je ruskog Gazproma, tako da Lukašenko ne bi mogao obustaviti protok bez pristanka Moskve. Njemačka kancelarka Angela Merkel i ruski predsjednik Vladimir Putin ponovo su, po drugi put ovaj tjedan, telefonski razgovarali u četvrtak. Priopćenje iz Kremlja navodi da su oboje potvrdili “važnost brzog reguliranja oštre migrantske krize u skladu s međunarodnim humanitarnim normama”.
Putinova podrška Lukašenku samo je rasla od spornih predsjedničkih izbora 2020. godine i od početka prebacivanja migranata zrakoplovima do Minska i kopnom do granice s Poljskom i Litvom. A od sredine ovog tjedna ta se podrška očitovala i u slanju dva ruska strateška bombardera s nuklearnom sposobnošću, Tu-160, koji su sudjelovali u rusko-bjeloruskoj vojnoj vježbi 60-ak kilometara od poljske granice. Bjelorusko Ministarstvo obrane priopćilo je da će se takve vježbe odvijati redovito.
Sedam zapadnih članica Vijeća sigurnosti UN-a (SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Irska, Estonija, Norveška i Albanija) preksinoć je zatražilo “snažnu međunarodnu reakciju i suradnju s ciljem da se Bjelorusiju drži odgovornom” za neprihvatljivu taktiku “destabliziranja susjednih zemalja i vanjske granice Europske unije te skretanja pozornosti s vlastitih rastućih kršenja ljudskih prava”. U zajedničkoj izjavi dodaje se da je Lukašenkov režim postao prijetnja regionalnoj stabilnosti. Bjelorusiju se poziva da prekine s “nehumanim postupcima” i da shvati da “stvaranje pritiska na Europsku uniju ciničnim instrumentaliziranjem migranata neće uspjeti”.
No, uz Rusiju i njezino pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a takva zajednička izjava teško može biti pretočena u nešto službenije. Ali zapadne zemlje očito će se nastaviti koordinirati i na sve moguće praktične načine pokušati spriječiti Lukašenkovu operaciju. Poljska i baltičke države članice EU koje dijele granicu s Bjelorusijom zasad procjenjuju kako ne vide da će se pritisak migranata smanjiti u sljedećim tjednima. Lukašenkov režim je očajan i spreman na sve, a cilj mu je, guranjem migranata prema Poljskoj, isprovocirati reakciju poljskih vojnika i policajaca koji čuvaju granicu, kako bi se snimke te isprovocirane reakcije iskoristile za medijsku kampanju s klasičnim dezinformiranjem u ruskom stilu.
To je objašnjenje koje su poljski diplomati podijelili s kolegama iz ostalih 26 država članica EU na povjerljivim sastancima u Bruxellesu, neslužbeno doznajemo od upućenih izvora.
Simbolika Frontexa
Sve su države članice stale solidarno uz Poljsku, kao što stoje i uz Litvu i Letoniju, no i dalje unutar te podrške postoji jedan detalj oko kojeg se Europska unija razilazi s Poljskom. To je detalj koji se zove Frontex. Ostali u Uniji smatraju da bi Varšava trebala formalno pozvati u pomoć tu europsku agenciju za zaštitu granica, koja inače ima sjedište baš u Varšavi, ali koja može provoditi operacije na vanjskim granicama samo ako je pozovu nacionalne vlasti neke zemlje.
No, poljska vlada odbija to učiniti. Litva i Letonija to su učinile još ljetos i više od dvjesto stručnjaka Frontexa, Europola i europskog ureda za podršku azilu (EASO) pomaže tim dvjema zemljama. Ponuda da pomognu i Poljskoj još je na stolu. Ona je više simbolička, jer zaštita granice ostaje nacionalna ovlast i nakon aktiviranja takve suradnje, ali ostali u Europskoj uniji vjeruju da bi u ovoj situaciji na poljsko-bjeloruskoj granici pomogao dojam da poljsku granicu od hibridnog napada čuvaju i brane europske agencije i kroz njih svi Europljani, ne samo Poljaci.
Samo što dalje od Hrvatske , ni za vrijeme Otomanskog carstva čitava Hrvatska nije bila pod islamom , a ostaje nam nadati se da neće biti ni za ono vrijeme koje na žalost dolazi , ma koliko nevjerovatno to nekima zvučalo.