Prošloga utorka pred crkvom sv. Vlaha tradicionalno su otvorene Dubrovačke ljetne igre, festival koji traje već pune sedamdeset i četiri godine. Riječ je o festivalu o kojem se već godinama lome koplja jer je jednima previše lokalan, a drugima odveć univerzalan. Jedni misle da bi ga trebalo prepustiti tržištu i temeljito modernizirati i organizacijski udaljiti od javnih financijskih sredstava, dok su drugi uvjereni da ga treba tek malo ušminkati, jer da funkcionira sasvim dobro i u današnjim, tranzicijskim uvjetima.
Jedni misle da bi trebao dobiti snažniji glazbeni program, koji je proteklih godina doista bio u nepravednom zapećku, a drugi bi jačali njegovu važnu dramsku komponentu. A ako se da čitati između redaka, velika mu opasnost prijeti i od konkretnih pokušaja da se smanji broj njegovih ekskluzivnih premijernih i ambijentalnih izvedbi te da se snažnije potakne koprodukcijska sinergijska moć srodnih hrvatskih, a možda i ne samo hrvatskih ljetnih festivala.