Kako rat brzo postane dosadan. Teško je čovjeku 21. stoljeća zadržati pažnju na senzaciji podjednakog intenziteta duže vrijeme. Tvitovi, esemesovi nisu komunikacijski kanali i modeli, nego jedinice vremena. Izvan njih je vakuum – interesa, koncentracije, istine i važnosti. Zbog toga svaki novi dan rata je samo nesadržajna vječnost koja se vraća u središte pažnje uz imperativ neprekidnog gradiranja senzacija. Svakodnevica jednoličnog ubijanja – pa koga to može zanimati duže od prijepodneva ili predvečerja.
Uostalom, o kakvom ratu uopće govorimo ako lešinanje nije sve surovije, krvavije, bombastičnije i ako nije na društvenim mrežama. Klikabilnost smrti u vremenu u kojem je život samo tvit uoči umiranja mora biti naplaćena u realnom trenutku jer sekundu ili tisućinku poslije ona ne da je zastarjela, ona ne postoji. Polako se navikavamo na umiranje Ukrajinaca i sotoniziranje Rusa, potpuno nesvjesni činjenice da je kraj prošlog i početak ovog stoljeća epoha u kojoj se Slaveni međusobno masakriraju. Kako se događaju nesporazumi među ljudima srodnih jezika koji se uglavnom razumiju, ako žele pažljivo slušati jedni druge?
Onemogućili su mi gledanje 'Russia Today'. hvala im što me štite od mene i demokraciju brane diktatom
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
