Naslovnica Vijesti Svijet

Dr. Dragan Čović: Vlada treba promijeniti šest ministara

07. studenoga 2008. u 23:00 12 prikaza

• Može li preživjeti aktualna Vlada Federacije?
Uopće nisam optimističan i na kraju sastanka rekao sam da ova Vlada više ne može odgovoriti zadatku koji se pred nju postavlja. Vrlo jasno sam ukazao na ono što je evidentno - kako će Vlada za dva mjeseca ponovo doći u poziciju da ne može rješavati ključne zadatke.

• Kakvo je vaše stajalište o ministrima u Vladi?
Rekao sam da su za mene svi časni članovi Vlade, ali i da ima jako puno nekompetentnih. Smatram kako premijer s tim ljudima ne može dalje provoditi reforme koje su nam potrebne. Na sastanku smo razgovarali i o financijskoj situaciji. To nikoga ne zabrinjava, a smatram da su nam projekcije katastrofalne.

• Upotrijebili ste tešku riječi - nekompetentni ministri?
Ne bih rekao da je to teška riječ, nego je stvar dijagnoze. Prije svega značajan broj ljudi ne može raditi u složenome timu od 17 članova Vlade, i uz to još iz četiri političke stranke. U posljednjih godinu dana ni u kojem slučaju ne može se govoriti o koalicijskoj Vladi, pa čak ni partnerstvu. Naime, rijetke su odluke o kojima imate većinu. Preglasava se i o zakonima koji nose financijske obveze, iako su protiv njih dopremijer i ministar financija.

• To ipak nije ništa novo?!
Točno, a preglasavanje se prenijelo i na Parlament i tu imamo situaciju da još rjeđe imamo zajedno tobože vladajuću većinu.

• Na koje ministre ste mislili kada ste rekli da ih treba mijenjati?
U Vladi ima pet ili šest ljudi koji se ne mogu nositi sa zadaćama koje su ispred nje. To su ljudi koji su u Vladi isključivo voljom svojih stranaka.

• Ima li među tim ljudima i ministara iz vaše stranke?
Naravno. Ne želim reći da je s naše strane idealno. Međutim, o imenima nema smisla govoriti dok se s tim ljudima na obave razgovori. Na svaki mogući način se na ovome sastanku pokušalo zaustaviti rekonstrukciju Vlade i u tome se uspjelo. Svjestan sam i da bi bilo uzalud raditi izmjene u Vladi ukoliko te stranke neće činiti iskrenu koaliciju.



• Ali ovakav scenarij mogao se i predvidjeti kada se konstituirala Vlada budući da se bilo svjesno brojnih financijskih balasta?!

Na sastanku smo upozorili kako su u ‘koaliciji’ preglasavanjem donošeni zakoni ‘teški’ i 400 milijuna maraka. Ovu godinu završavamo sa 400 milijuna maraka minusa, pa izvodimo razne gimnastičke poteze kako to prevladati. Zato smo dali zadatak članovima Vlade da se konsenzusom dogovore kako izaći iz ove situacije, što je, držim, nemoguće. To bi značilo da bi se svi zakoni s financijskom težinom u posljednje dvije godine morali promijeniti kako bismo stabilizirali proračun za 2009.

• Ne govoreći o razlikama između dva politička bloka, HDZ-SDA i HDZ 1990-SBiH, je li moguće pomiriti i očite razlike koje, nažalost, postoje i u nacionalnim gledanjima, rekao bih hrvatske i bošnjačke politike, ekonomski racionalne i drugog, gotovo sadaka-socijalnog pristupa?
Svi analitičari mogli bi doći do sličnog zaključka, no ne želim razmišljati na takav način. Želim dati šansu ovoj državi. No, kako se sada vodi politika, mi ćemo se vrlo skoro sami utopiti na način da će svi građani imati svoj dio u proračunu, a od toga nitko neće moći živjeti. Osobno sam protiv toga. Proračun, uz socijalnu, treba imati razvojnu dimenziju. Zato Vlada treba doživjeti promjene i u tome me više nitko ne može razuvjeriti.

• O rekonstrukciji se počelo pričati nakon općinskih izbora. Je li se trebalo ranije u to krenuti?
Ako smo kao HDZ dobili jednu ogromnu potporu birača, to stvara jednu posebnu obvezu. No, mi smo o funkcioniranju vlasti započeli razgovore u srpnju, kada je odlučeno da se to ostavi nakon izbora, kako bismo izbjegli politiziranja. Tada smo dali punu potporu premijeru i Vladi u pokušaju rješavanja brojnih problema. Nakon četiri mjeseca imamo još gore stanje.

• Rekonstrukcija Vlade sa ili bez premijera Nedžada Brankovića?
S obzirom na to da nisam spomenuo nijedno ime, nije korektno da spominjem i samog premijera. No, da budem jasan, za mene nema iznimki. Uostalom, premijer će na sljedećm sastanku sam reći može li s ovom Vladom ići dalje.

• Kako je uopće moguće provesti rekonstrukciju Vlade ako je Stranka za BiH protiv, a ima ustavne mehanizme u Predsjedništvu Federacije da to zaustavi?
Iznenađuje me što SBiH tvrdi kako je ova Vlada dobra. Ne govorim o rekonstrukciji s ciljem da se nekoga odmah smijeni, nego o promjeni ponašanja. Ako za mjesec dana utvrdimo kako je ovo nemoguće provesti, naša strana bit će čista jer smo upozoravali na sunovrat. Ovo nije nikakav alibi, nego ozbiljan pokušaj da nešto promijenimo. Siguran sam da veći broj ljudi u BiH vjeruje kako ova vlast ne funkcionira, i to ne samo federalna, nego i državna. Ne bi bilo dobro da propustimo još dvije godine pa da nas Bruxelles ponovo upozori.

• Slijedi li isti scenarij i za Vijeće ministara, čiji je rad najbolje ocijenila Europska komisija?
Ne mogu šutjeti i biti zadovoljan gdje se nalazimo. Uzmite dokument Europske komisije i našeg prvog susjeda, Hrvatsku, koja je pred ulaskom u EU. Svaki dan iz Zagreba najmanje pet predstavnika razgovara o otvaranju i zaključivanju pregovaračkih poglavlja. U BiH se, nažalost, još vjeruje da će ova zemlja biti izuzeta od standarda koji postoje u EU te da će se pojaviti netko s čarobnim štapićem. Logika je da će se, kao i u Vladi Federacije, morati napraviti rez u Vijeću ministara.

• Je li početak procesa rekonstrukcije Vijeća ministara ostavka državnog ministra prometa i veza?
Nije isključeno da ovaj proces otvori i gospodin Božo Ljubić, koji je dao ostavku. Zakoni, koji se rijetko pojavljuju u državnom Parlamentu, još rjeđe dobivaju potporu parlamentarne većine. Ta većina je katkad pomiješana u kombinaciji vlast - oporba. Kada to gledaju ljudi izvana, onda im ništa nije jasno. To je nezamislivo u bilo kojem parlamentu. Mi proizvodimo dva ili pet suštinskih zakona godišnje, a treba vam ih 200 ili 300 da biste pokucali na vrata Europske unije. Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju bila je jedna pozitivna poruka, no mi to nismo zaslužili. Nama su otključana vrata Europske unije, no mi ih moramo otvoriti prihvaćajući zakone kako to radi EU, a ne kako bi ovdje neki željeli štiteći svoje stvari iz prošlosti.

• Vi ste jedan od rijetkih ljudi, barem u vlasti, koji govori poprilično pesimistično o tome gdje se BiH danas nalazi.
Ja sam nepopravljivi optimist, jer inače ne bih radio ovaj posao. Da ne vjerujem da se stvari mogu promijeniti nabolje ne bih bio ovdje gdje sam sada. Bilo bi, međutim, neodgovorno od mene pokušati obmanuti javnost, prije svega jer ćemo 19. studenoga u Bruxellesu morati predstaviti stanje u BiH, a u sljedeća dva zasjedanja Vijeća za provedbu mira donijet će se krucijalne odluke za BiH.

• Mislite o transformaciji OHR-a i Ureda EU?!
Samo jedna od njih bit će transformacija, bez obzira na to što mi željeli. Osobno sam zagovarao da OHR ostane u ovom obliku dok ne dobijemo novi Ustav. Evidentno je, međutim, da u Europi više nemaju vremena za nas s obzirom na nadmudrivanje u famoznoj političkoj šestorki. Zato sam posljednjih dana imao više bilateralnih razgovora u BiH kako bi barem u Bruxellesu predstavili neko zajedničko stajalište iz BiH.

• Dijagnoza svih ovih kriza je jednostavna - BiH ima problem. I terapija je naizgled jednostavna - ustavne promjene.
Ključ svega je Ustav BiH. Dayton kao okvir je davno prevladan.

• Ne pitam kakve, nego jesu li uopće moguće ustavne promjene budući da se povlači međunarodna zajednica?
Ustav se mora promijeniti.

• Jesu li toga svjesni svi politički čimbenici?
Mislim da jesu. Međutim, kako je došlo vrijeme za promjene svi su se ukopali u početne položaje. Jednima odgovara Dayton i čvrsto se toga drže, mi tražimo brzu promjenu jer su Hrvati najgore prošli u Daytonu.

• Na čemu temeljite optimizam budući da su pozicije, i sami kažete, predaleke?
Jer ovakva država ne može preživjeti. Samo na tome. Kada dođe do granice socijalnog usijanja, BiH neće moće preživjeti niti politički.

• Gdje je ta granica?
Ta je granica vrlo blizu. Mi smo, nažalost, prošli vrijeme rata i ljudi su osjetili drugu dimenziju. Stanje može biti još gore. S te strane postoji velika tolerancija. Međutim, nadam se da je danas razina svijesti naših ljudi izvan toga vremena i da neće dopustiti daljnju manipulaciju. Hrvatska će skoro ući u EU, a tim putem ide i Srbija. Zato ovo ne može ostati karantena. Na to će nas natjerati naši građani i na tome gradim optimizam da moramo promijeniti daytonski okvir. Novim Ustavom za sva vremena moramo završiti s prošlošću. Nakon toga nitko ne bi imao šanse blokirati procese.

• Ponudili ste četiri federalne jedinice, a biskupi četiri regije. Izvana se to doživljava srednjim putem za prekomponiranje BiH. Je li, međutim, realno?
Mislim da je broj četiri sretan broj za BiH. Otklanja određene sumnje, a vrlo jasno govori o pomirbi kolektivnog i građanskog. Mi, međutim, još ne govorimo o zemljovidima jer je to zadnja stvar o kojoj treba razgovarati. Federalne jedinice, po našem sudu, odražavaju realnost BiH. One moraju imati zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Regije to, međutim, ne mogu biti, a u samome startu takav bi prijedlog odbacile najmanje dvije strane u BiH.

• Brojni vam zamjeraju, a i predsjednik HDZ-a 1990. Božo Ljubić vam je bacio rukavicu u lice s tvrdnjom da Hrvati trebaju dobiti treći entitet. Jeste li se odrekli trećeg?
U Kreševskoj deklaraciji smo jasno došli do jedne razine usklađenosti između hrvatskih političkih stranaka. Smatram da je to uvelike zasluga HDZ-a BiH, ali i svih kolega koji su to supotpisali. To je osnova na kojoj gradimo uređenje BiH. To je preozbiljan dokument da bi danas bilo tko iz HDZ-a odustao od njega. Iako nismo došli do detalja, tamo su zacrtana načela kako urediti BiH, o diskontinuitetu kao jednoj od najvećih kvaliteta toga kompromisa. Nismo, međutim, kazali koliki je broj federalnih jedinica, ali smo jasno rekli da to ne mogu biti dva. Jasno je da ostavljamo mogućnost i za tri, četiri ili neki drugi broj. Kao stranka smo na tragu Kreševske deklaracije došli do broja četiri. U svakoj od tih jedinica Hrvati, Bošnjaci ili Srbi će imati većinu.



• Ali hrvatska šestorka nije održala sastanak osam mjeseci!
Nakon što smo se rasteretili izbora možemo bez opterećenja sjesti i bez nadmudrivanja pokušati dati odgovor što dalje i možda napraviti još jedan korak. Preznačajan je dokument iz Kreševa i na mene nitko ne baca rukavice. Svatko je na toj politici dobio jasan odgovor što građani misle o onima koji takvo pitanje potežu uoči lokalnih izbora.

• Nakon izbora u SAD-u brojni su potrčali ustvrditi kako je pobijedio kandidat u čijoj su administraciji brojni prijatelji BiH te da će se pozornost ponovo snažno usmjeriti na BiH. Vaše gledanje?
Neozbiljno je očekivati dramatične promjene. Kada bi SAD tako mijenjao vanjsku politiku od predsjednika do predsjednika, onda to ne bi bila najmoćnija država na svijetu. Iskreno sam sretan što je došlo do jedne promjene, jer će u demokratskom svijetu donijeti zaokret. Nikakva, međutim, odraza neće imati izbor gospodina Baracka Obame na odnos SAD-a prema BiH. SAD ima na stotine prioriteta, prije svega ekonomskih, koji su daleko ispred, ne BiH, nego i cijele regije. S druge strane, raduje me ipak da SAD ostaje nazočan na prostoru Balkana i BiH. Ključno je da u Sarajevu imamo dobru komunikaciju s veleposlanstvom i s te strane možemo očekivati nastavak brige da ne dođe do destabilizacije stanja.

• Ali gospodine Čoviću, razgovori o ustavnim promjenama u BiH pomaknuti su za sljedeću godinu, a to se opet vezivalo s američkim izborima i dolaskom nove administracije?!
Logično je, za razliku od nas, da svi veleposlanici stave svoj mandat na raspolaganje. To je demokratska praksa i u tome prijelaznom razdoblju nema posebno značajnih aktivnosti na području gdje ti veleposlanici djeluju. Sigurno je također kako mi ne možemo dobiti novi Ustav bez snažne potpore SAD-a ili potpuno nove uloge OHR-a, koji bi morao imati goleme ovlasti. Hoće li se to dogoditi, ne znam, no ne treba očekivati ni dramatične promjene u američkoj administraciji.

• Mnogi su očekivali da će nakon općinskih izbora i pravog splašnjavanja tenzija doći do približavanja dvaju HDZ-a te da će Zagreb imati ulogu u tome. Ima li naznaka da će proces ići u tome pravcu?
Za mene se najveća kvaliteta tih odnosa ogleda u tome da je Zagreb ovaj put jasno obećao i ispoštovao, izuzev par nevažnih iznimki koje su djelovale kontraproduktivno, da se neće miješati u izbore. Rezultat izbora je vrlo jasan i ja sam krenuo u određene poteze koji bi mogli donijeli zaokret u odnosima za sve procese koji dolaze u BiH. Nažalost, ništa se novo nije dogodilo, barem kada je u pitanju stranačko dogovaranje. Međutim, mislim da će se dogoditi puno toga novog već u sljedećih mjesec dana.

• Na što aludirate?
Očekujem najkasnije do kraja ove godine snažnu promjenu koju ćete prepoznati na razini koja je bila izabrana na općim izborima 2006. godine. To će nametnuti naša aktivnost i odgovornost prema biračima i svakako jasna poruka koju smo dobili na lokalnim izborima.

• A komunikacija sa Zagrebom?
Što se tiče te komunikacije, moram biti iskren i reći kako svakodnevno imam komunikaciju, no ni izbliza nije na razini koja nama treba. Možda smo nekada priželjkivali ovakve odnose i da to bude razina partnerstva. Sasvim mi je logično i jasno da HDZ ima toliko svojih prioriteta da je BiH toliko daleko od primarnih stvari kojima se oni moraju baviti.
Ako imate premijera i predsjednika HDZ-a koji je šest od sedam dana na europskim odredištima, onda je razumljivo da se mora baviti brojnim pitanjima. Svi mi to pozdravljamo kako bi Hrvatska što prije ušla u Europsku uniju, čime će puno dobiti svi Hrvati, ali i svi građani BiH. S druge strane, i Hrvatsku pritišće globalna financijska kriza. Kada se sve to zbroji, jasno je da se ovi ljudi, koji se bave izvršnom vlašću i politikom, moraju pozabaviti unutarnjim problemima.

• Ali zar vas istodobno ne zabrinjava ulazak Hrvatske u EU zbog mogućeg odlaska ljudi?
Svi građani BiH dobit će jako puno kada Hrvatska uđe u EU. Na kraju krajeva, granica EU bit će tu kod nas. To otvara neke dvojbe i iskušenja te neki misle kako će se ljudi odseliti odavde kada Hrvatska uđe u EU. Ma neće se baš tako iseljavati, iako znam da je to mamac. Ali to može biti i strašan motiv svima nama da Mostar, Sarajevo, Banja Luka teže cilju Europske unije.

• Gotovo jednako kao i kod političara, slaba je komunikacija između službenog Sarajeva i Zagreba. Što vam to govori?
Stječe se dojam da smo mi jako daleko od službenog Zagreba. Vrlo rijetki su službeni kontakti službenog Zagreba i Sarajeva. Jednom se ja susretnem s gospodinom Mesićem i gospodinom Sanaderom, drugi put to napravi gospodin Tihić. To nije ono što treba BiH. Službeno Sarajevo mora potpuno mijenjati odnos prema Zagrebu i Republici Hrvatskoj. Ako službeni Zagreb nema vremena za Sarajevo, nedopustivo je da to isto Sarajevo nema osjećaj potrebe stalno biti u Zagrebu. Put preko Zagreba vodi prema Bruxellesu. To je svima jasno.

Dobi.hr
BUDUĆNOST U VAŠEM DOMU
Juraj Križanić: „Danas svi mogu unaprijediti i automatizirati kućanstvo postepenom ugradnjom pametnih uređaja koji štede energiju, vrijeme i novac”