Zbog trgovine djecom, bivša se Jugoslavija, 1986. godine, našla u fokusu europske i svjetske javnosti. U dobro organiziranom zločinu sudjelovao je čitav lanac ljudi, od Kosova i tadašnje Makedonije, do Italije. Na popisu osumnjičenih za trgovanje djecom iz bivše države, našlo se 78 osoba. U prvom valu uhićenja pao je 21 trgovac djecom - 20 njih bilo je iz bivše Jugoslavije, a u prljavom se poslu našao i jedan talijanski odvjetnik.
Na osnovu 600. člana talijanskog Kaznenog zakona, koji predviđa do 15 godina zatvora za prisiljavanje osoba da postanu roblje, izdano je 78 naloga za uhićenje onih koji su prisiljavali djecu iz Jugoslavije na krađu. Nakon što je zamjenik javnog tužioca u Milanu, Corrado Carnevali, izdao naloge, policija je ubrzo i uhitila 21 osobu, a neki, koji su se našli na popisu, već su od ranije sjedili u zatvorima.
Samo jedna osoba s popisa imala je talijansko državljanstvo, a ostali su bili Jugoslaveni. Jedini Talijan, koji se upleo u mutne poslove trgovine djecom, bio je odvjetnik. On je, kako je tada utvrđeno, izrabljivao djecu nakon uhićenja, govoreći im da dolazi u ime njihovih roditelja, no dolazio je u ime onih koji su bili „vlasnici“ te nesretne djece. Akcijom uhićenja bio je tada zadan ozbiljan udarac organizaciji koja se bavila kupovanjem romske djece na Kosovu i u Makedoniji. Nakon obavljene kupovine, djeca su slana u Italiju gdje ih se „regrutiralo“ u kradljivce.
Inspektorica iz Milana, Stefania de Bellis, koja se godinama bavila upravo problemom maloljetnih „robova-kradljivaca“, pojasnila je da je riječ o djeci između 9 i 14 godina. Kriminalci su birali upravo tu dobnu skupinu djece, jer oni, po talijanskom zakonima, ako ih se uhvati u krađi, ne mogu biti kažnjeni, nego samo upućeni u popravne domove. Mnoga su djeca, nakon što ih se uhvatilo u krađi, vraćena u Jugoslaviju, međutim, organizatori trgovine djecom odmah su i ponovo vraćali „na radno mjesto“, u Italiju, gdje su krali po ulicama i stanovima, najviše u Milanu.
Roditelji su ih prodavali za 3 do 6 milijuna lira
Iako su neka djeca, koja su završila na talijanskim ulicama, bila ukradena, većinu njih su kriminalcima prodali upravo njihovi roditelji. Cijena po djetetu kretala se tada od do šest milijuna lira. Oni koji su ih kupili, prema djeci su se ponašali kao da su vlasnici života i smrti. Nerijetko su ih brutalno, batinama prisiljavali na krađu. No, bojeći se odmazde, djeca najčešće nisu željela policiji otkriti njihov identitet te su čak izmišljala lažna imena. Mnogo djeca, pojasnila je inspektorica Stefania de Bellis, nisu željela vjerovati da su ih prodali njihovi roditelji. No, kada su to, po povratku kućama, ustanovili bili su razočarani do te mjere da su se, neki od njih, čak sami vratili svojim „tamničarima“ - kriminalcima koji su ih kupili, da bi ih potom prisiljavali da za njih pljačkaju i kradu.
>>Priča je originalno objavljena u Večernjem listu 2. ožujka 2007. godine. Više priča pronađite u Večernjakovoj arhivi.
Narodni heroj S.Tomašević- Haps.