Naslovnica Vijesti Hrvatska

Djeca žrtve krize: Loše uče, tuku se, opijaju...

Roditelji zbog financijskih problema više kažnjavaju djecu i manje im se posvećuju, što vodi u depresiju
18. veljače 2011. u 13:00 13 komentara 7 prikaza
dijete
Foto: Arhiva VL

U Mađarskoj je uočeno povećanje vršnjačkog nasilja u školama, u Rumunjskoj 19 posto više učenika ne završi srednju školu, u Estoniji je znatno povećana zloporaba droge i alkohola, a u Velikoj Britaniji su brige oko sigurnosti posla, zarade i problema na poslu zbog krize glavni razlozi tenzija u obitelji. Pokazala su to istraživanja o utjecaju krize i financijske nesigurnosti na obitelj i mlade u Europskoj uniji, gdje je pritom zabilježen, među ostalim, i povećan broj djece u sustavu socijalne skrbi te slabija kvaliteta prehrane i manje zajedničkih obroka u obitelji.

Također, mentalno zdravlje i kapacitet za učenje kod djece zbog krize su ugroženi. U Hrvatskoj nema istraživanja o promjenama u posljednje tri godine, no psihijatri u praksi uočavaju povećanje problema mentalnog zdravlja, a najviše je simptoma anksioznosti i depresije. A stručnjaci Psihološkog centra Tesa u sklopu 4. tjedna psihologije upozoravaju: ekonomska kriza i te kako utječe na djecu i obitelj i može ostaviti trajne posljedice koje se prenose u sljedeće generacije.

Apsurd u vrtićima


– Glavni izvor stresa kod djece su sukobi roditelja, njihova razdražljivost i svađe zbog novca, a djeca onda uče to ponašanje i prenose ga sutra kao svoje roditeljske vještine – podsjeća psihologinja Tanja Dejanović Šagadin. Roditelji zbog ekonomskog stresa više kažnjavaju djecu, ponašaju se autokratski, češće odbijaju dijete i manje su mu psihički dostupni jer su zaokupljeni brigama te pokazuju manje njegujućeg ponašanja, dok su pri discipliniranju nedosljedni. Zbog toga je više socioemocionalnih problema i poremećaja u razvoju djece.

– Ekonomske nedaće smanjuju učinkovitu podršku roditelja, pa se javlja osjećaj manje vrijednosti i niže samopoštovanje kod djece i adolescenata. Bračne svađe više utječu na samopoštovanje mlađe djece nego adolescenata, mlađi misle: “Ja sam kriv” – objašnjava prof. Dejanović Šagadin. Osnovno i krucijalno je, jednoglasni su stručnjaci, da u takvim vremenima društvo ulaže u prevenciju i jača službe koje daju podršku obiteljima, djeci i mladima te ulaže u zaštitu mentalnog zdravlja djece i u sustav brige o djeci.

– A u zagrebačkim se vrtićima događa upravo suprotno! Prvo su djecu natrpali u prevelike grupe, a onda je najavljeno drastično poskupljenje koje ne mogu izdržati ni roditelji s većim primanjima jer su već opterećeni kreditima – navodi Dejanović Šagadin.

Rutina je važna


O krizi, kao i o svim problemima koji muče obitelj, roditelji često izbjegavaju razgovarati s djecom u namjeri da ih zaštite, a dogodi se obrnuto – dijete nasluti nešto, a strah od nepoznatog postaje veći od početnog problema. Međutim, pri iskrenom razgovoru dijete ne treba opteretiti.

– Očuvajte obiteljski život što normalnijim, rutina, navike i obiteljska druženja umiruju i daju osjećaj sigurnosti, osobito manjoj djeci. Osigurajte vrijeme samo za dijete, ne zaboravite na aktivnosti koje su izvor zajedničkog zadovoljstva, a svoje emocije pred djetetom kontrolirajte. Vježbajte skupa tehnike rješavanja problema – savjetuje psihologinja prof. Staša Knežević.

Svojim fatalizmom djecu činimo bespomoćn

Svojim fatalizmom djecu činimo bespomoćnom

Škole i roditelji trebaju djeci dati prostora za iskazivanje emocija te za razgovor o stresu, a važno je razvijati strategije nošenja sa stresom i frustracijom te poticati optimizam. – Pritom je važan stil objašnjavanja. Ako se katastrofičan stav poput “Ništa ne možemo učiniti” i “Nikad neće biti bolje” iznosi pred djecom, kod njih se razvija naučena bespomoćnost, stav da ne možeš utjecati na stvari u životu i oni se i ne pokušaju aktivirati, a to lako vodi u depresiju.

Drugi je sustav objašnjavanja argumentirano opovrgavanje tih tvrdnji, ukazivanjem na dijelove života koji nisu zahvaćeni problemima, npr. obitelj je dobro, postoje prijatelji, aktivnosti koje nas čine zadovoljnima, te shvaćanjem koliko su problemi realno trajni i rješivi – objašnjava prof. Dejanović Šagadin.

Elipso

  • BandaZG:

    Odakle im samo lova za alkohol? Nemaju za kruh, a imaju za alkohol?

  • Avatar broz
    broz:

    Opet sukob teorije i prakse.Nemam kune u džepu,a djete me gleda.I vi meni pričate o nekakvom normalnom životu.

  • crni_marko:

    nek se relaksiraju :)))))