Koliko god to možda zvučalo čudno, Božić već odavno nije rezerviran samo za kršćane i sve one koji se tako osjećaju. Prosinac svojim jedinstvenim raspoloženjem prekida uhodani tijek godine i nudi nam neke nove mogućnosti i perspektive. Vrijeme velikih utopija je iza nas. Nada u jedinstveni društveni i gospodarski pravedan svijet je de facto poražena. Ratovi, konflikti i politički egoizam su naša stvarnost.
Kršćani kao mogući nositelji neke nove nade vjeruju da se na Božić Bog objavljuje u liku jednog djeteta. U praznoj niši božićne čarolije svijetli život i gubi se u malenosti jednog djeteta. Undercover Bog skriva se u ranjivosti nezaštićenog bića koje se prepušta ljudima na milost ili nemilost. Ovaj Bog ne sužava vidike, ne plaši i ne oduzima dah. Ne prijeti, ne ucjenjuje i ne zahtijeva apsolutnu poslušnost. On otvara nova prostranstva i onima koji ga shvate ozbiljno pruža neke nove perspektive: s jedne nam strane pomaže promatrati i pristupiti fenomenu "Bog", dok nam s druge strane pomaže uhvatiti se ukoštac s izazovima vlastitog vremena. I života. Novorođeno je dijete realizirana nada i utjelovljena ljubav. U antičkom svijetu nije bilo ništa ranjivije od života novorođenog djeteta i njegove majke. Tad je i samo rađanje predstavljalo izvjestan rizik kako za dijete tako i za majku. Prije nego što se dijete nauči brinuti o sebi, njegov je život u rukama drugih. Slično vrijedi i danas: djeca nam služe samo kao sredstvo političko-ideološkog potkusurivanja: borimo se samo za nerođene, a ignoriramo rođene.
čovjek koji je do jučer bio svećenik (franjevac) danas piše za VL bljuvotine suprotne svemu što je prije propovijedao s oltara... pogazio sve svoje zavjete (obećanja) pred Bogom i pred ljudima... on bi nekome trebao biti relevantan... on će meni sad objasniti što je "smisao Božića"??? ... ne hvala!