One su učenice trećeg i četvrtog razreda različitih gimnazija, državnu maturu polagat će ove ili sljedeće godine s manje ili više uspjeha. No sad je već sigurno da će esej iz hrvatskog jezika napisati odlično. Dobar test, a tako su ga upravo doživjele, imale su pišući eseje za naš natječaj.
Lana Bojanić, Maja Aralica i Ružica Bošković prema ocjenama našega ocjenjivačkog suda napisale su odlične radove o temi vječne borbe Davida i Golijata, ali i postizanju uspjeha u životu.
Eseji su nam pristizali iz cijele Hrvatske, ali i iz BiH. Većina se odlučila za temu kako uspjeti kojoj je podloga bio ulomak Balzacova romana Otac Goriot.
Opravdava li želja za uspjehom sva sredstva, pitanje je na koje je odgovor u svom eseju pokušala pronaći Ružica Bošković iz Metkovića, zauzevši treće mjesto. Crveni fićo i tenk jugovojske na osječkoj ulici 1991. godine, na početku rata u Hrvatskoj, bio je inspirativan za našu pobjednicu, Zagrepčanku Lanu Bojanić, te drugoplasiranu Splićanku Maju Aralicu koja će, jer je učenica trećega razreda, državnu maturu polagati sljedeće godine.
Lana Bojanić, 1. mjesto: Objavljivanje eseja u vašem listu razlog je što sam se prijavila
- Super, super, veselim se pobjedi i putovanju, a posebno tomu što će moj esej biti objavljen u vašem listu. To mi je bio glavni motiv za sudjelovanje – veselo je maturantica Petnaeste gimnazije Lana Bojanić komentirala pobjedu na našem natječaju za izbor najboljeg eseja i nagradu koju je dobila.
Lana piše otkako je naučila prva slova, a poeziju od trećeg razreda osnovne škole, ima hrpu kratkih priča, počela je raditi i na romanu, ali priznaje, to nikako da zaokruži i privede kraju. Iako je mnogima čudno što matematika i pisanje idu zajedno, Lana ima objašnjenje.
– Petnaesta je odlična gimnazija, ima malo više matematike, ali mi nije teško. Stignem sve naučiti i pisati, sudjelujem na Lidranu, pripremam se za državnu maturu – kaže buduća studentica, nada se, psihologije.
Vjeruje da će uspjeti upisati taj studij, a bude li morala birati nešto drugo, redoslijedom to su – filozofija, anglistika i matematika na PMF-u. – Kad sam vidjela vaš natječaj i temu – borba Davida i Golijata, nisam uopće dvojila – sjela sam, napisala i poslala – prepričava Lana.
Priznaje da je sama sebi najžešći kritičar te da druge, ni prijatelje ni roditelje ne "gnjavi previše svojim radovima". Još nije odlučila koga će povesti na putovanje – izbor je između prijatelja i obitelji. Putovanju bi se, kaže, veselili mlađa sestra i roditelji.
Maja Aralica, 2. mjesto: Mnogi su lupnuti u Hajduka, a ja u pisanje. Ipak, koji studij upisati – vidim se kao Baltazar
- Iznenađena sam i presretna. Brat mi je javio da sam dobila nagradu. Nisam se ničemu nadala. Čak sam razmišljala o tome da rad i ne pošaljem na natječaj – kaže skromno Maja Aralica, učenica trećeg razreda Treće gimnazije Split, drugonagrađena na Večernjakovu natječaju za esej.
Samozatajna je, ali i svestrana. U školi je odlična. Prosjek ocjena joj je 5,0. Ima i pregršt hobija. Jedna od najvećih strasti svakako joj je pisanje. Dva su joj rada prošla na Lidranu, a piše i za školski list “Trema”.
Obožava jezike. U školi uči engleski, a privatno francuski i kineski.
Na upit, odakle ljubav prema kineskom, Maja odgovara: “Provociralo me. Već treću godinu učim kineski jezik.” Privlače je medicina i novinarstvo. Treća splitska gimnazija, najbolja u Hrvatskoj, najbolji je, ističe, izbor.
Završila je i osnovnu Glazbenu školu, svira glasovir i trenira karate. Kaže kako je za esej izabrala temu David i Golijat jer bi se u temi Uspjeh u životu vjerojatno “razvodnila”. Esej je pisala u zadnji tren.
– Zaplela sam se u tekst. Čak sam se bavila mišlju da odustanem. Kad je riječ o pisanju, tražim od sebe najbolje – otkriva Maja.
Ne zna koji će studij upisati. O tome razmišlja svaki dan. Već se, dodaje, vidi kako kao Baltazar šeće po hodniku i pita što će upisati...
– Mnogi su lupnuti u Hajduka, a ja sam u pisanje – kazala nam je na kraju Maja.
Slavica Čilaš, njezina profesorica iz hrvatskoj jezika, potiče je na pisanje. Kad je saznala za Majinu nagradu, bila je presretna. Stavila je na Facebook.
Ružica Bošković, 3. mjesto: Gutam knjige, volim filmove i rock’n’roll, ne izlazim. To nije moj stil
– Volim pisati! Stalno čitam i kupujem knjige. Jedva čekam kada ću otići u knjižaru Algoritma s nagradnim bonom! – otkrila nam je Ružica Bošković, učenica 3. b razreda Jezične gimnazije u Metkoviću, autorica trećenagrađenog eseja.
Nije slučajno Ružica svojim pisanjem oduševila Večernjakov žiri. Njezin su talent zapazili i u Društvu hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine pa će tiskati roman koji je napisala zajedno s prijateljicom.
– Roman se zove “Izgubljeno-nađeno”. Tema je rat, ali ne Domovinski, jer je rat svuda težak.
Dva su glavna lika, brat i sestra. Moja prijateljica Petra Šiljeg i ja došle smo na ideju da jedna piše s gledišta brata, a druga sestre te tako naizmjence nižemo poglavlje za poglavljem – otkriva nam Ružica o svom književnom prvijencu.
Osim književnosti, ta sedamnaestogodišnjakinja uči engleski i i njemački. U slobodne vrijeme gleda filmove, sluša rock’n’roll i heavy metal i, dakako, guta knjige.
– Ne volim izlaske. To nije moj stil – otkriva nam ova neobična djevojka. No, nije to ni čudno jer u njezinu je domu uvijek veselo – ima ih sedmero braće i sestara.
– Kod nas je vrlo dinamično i nepredvidivo – kaže nam Ružica, treće dijete u obitelji.
Nakon mature planira studirati njemački i ruski jezik te književnost. Željela bi biti prevoditeljica, ali ne se nakon studija, kaže, ne kani vratiti u rodni Metković.
