Još jedno slavonsko praskozorje, na putu prema Vukovaru. Dočekali smo i taj dan, dočekala ga je i Lyliane Fournier, majka Jeana-Michela Nicoliera. Tijelo vukovarskog heroja među onima je koji su konačno identificirani među žrtvama Ovčare! Toliko je majki koje nisu i nikada neće dočekati takav trenutak, toliko je onih koji, kao ona, svaki dan ustaju i liježu s pomisli na svoje nestale sinove i muževe bez i te minimalne utjehe da su dobili dostojno zadnje počivalište.
Ne, nisu svi morali biti u Vukovaru. Neki jesu branili svoj kućni prag, no neki su potegnuli braniti tuđu državu i narod prema kojem nisu morali, nisu bili dužni osjećati – baš nikakvu obvezu. Jean Michel ostao je sa svojim suborcima do kraja! Iako je imao čitav niz prilika izvući se čak i doslovno u zadnjem trenutku, njegov moralni kompas jednostavno mu nije dopuštao bijeg i izvlačenje.
Nicolier, vjecna ti hvala!