Sve vodi tome da će Zoran Milanović biti službeni kandidat SDP-a na predsjedničkim izborima, vjerojatno i kandidat ljevice, a da će Davor Bernardić još jednim dobrim taktičkim manevrom brigu svoju prenijeti na drugoga. Uspije li Milanović, bit će to i njegova pobjeda; ne uspije li, bit će to Milanovićev poraz. Svi koji su Bernardiću suflirali da zakomplicira jednostavnu situaciju stranačkim predizborima nisu znali kako su prolazile stranke koje su koristile takve filtre: metoda jest krajnje demokratska, ali je štetna za kandidata koji pobijedi, jer se stranka tako podijeli da ju je na biralištu teško ponovno sastaviti.
Stane li kuglica i službeno na Milanovićevu broju, bit će to najlogičniji izbor; jačeg kandidata SDP objektivno nema: Ivo Josipović je prije pet godina bio veliki favorit, pa je izgubio dobivene izbore; može li iz autsajderske pozicije biti uspješniji? Tonino Picula bi teško mijenjao mirni život u Bruxellesu za zlatni kavez na Pantovčaku. Kad se u SDP-u nisu sjetili Ivane Marković, koja je jednom velikom gestom digla na noge bolji dio Hrvatske, i oko nje stvorili pokret za promjene, bivši šef stranke dođe kao najozbiljnije rješenje među potvrđenim ličnostima na ljevici koje ne treba previše nagovarati da krenu put Pantovčaka.
Što (ne) mogu konkurenti
Vlast ne stoluje na Pantovčaku, to je i Milanoviću jasno poslije vlastita iskustva iz Banskih dvora. Je li se sam pomirio s time da se bori za moralnu poziciju s koje ne može upravljati državom, ali je može mijenjati tako da modelira javnost. Njegova prednost može biti baš u tome da uvjeri hrvatske birače da može izvesti zemlju iz prošlosti, gdje se godinama guši, i da je u stanju vratiti povjerenje u institucije, što dramatično blokira i državu i državljane. To ne može ni Miroslav Škoro, jer i sam surfa na valovima prošlosti, ni Kolinda Grabar-Kitarović, koju je bujica odnijela suviše ustranu da bi se lako vratila u centar. Što može Mislav Kolakušić tek će vidjeti kad skine odijelo supermena kojim je uspješno sletio na prvo od nekoliko zacrtanih odredišta.
Na ljevici moraju računati s time da desnica ima političku većinu u državi i da Milanović mora loviti glasove po rubnim dijelovima a da ne zađe previše u nedopuštenu zonu (kao što je to jednom već učinio na svoju štetu), da ne bi zbunjivao ponovno svoje glasače. Predsjednički izbori ne vode se oko toga tko će imati političku vlast u zemlji; zato što ga bira narod, pobjednik stječe izdvojenu poziciju koja mu osigurava dominantni javni utjecaj. Emmanuel Macron drži obje vlasti, a uporno izbjegava biti „komentator dnevnih zbivanja“; s Pantovčaka je uvijek, zapravo, sve više, dolazila tolika inflacija riječi da su na putu gubile vrijednost, odnosno smisao. Dok je vodio Vladu, Milanović i nije bio osobito blagoglagoljiv; može li, sa te strane, (o)čuvati dostojanstvo predsjedničke funkcije, da ne bude svakoj vreći zakrpa?
Borba prsa o prsa
Da bi pobijedio na izborima, Zoran Milanović mora prije toga pobijediti sebe, potisnuti svađalački karakter a zadržati energiju, dokazati veliko znanje i zatomiti jaki ego, okupljati ljude umjesto da ih dijeli. Znakovito je što gotovo svi pozitivno govore o njegovim sposobnostima, a samo rijetki hvale njegove metode. Funkcije ponekad potenciraju lošije strane i najboljih ljudi. Je li u tišini, bez vlasti i bez funkcije, Milanović sazrio da vidi i druge oko sebe, pa i svoje oponente i protivnike, s kojima mora komunicirati? Želi li ponovno na vlast, treba mu više od polovice glasača: koliko je u stanju braniti poziciju stranke, odnosno stranaka koje ga kandidiraju, a da ne ostane u njihovu kavezu. Da krene s ljevice a da stigne do položaja predsjednika svih Hrvata i svih hrvatskih državljana?
Predsjednički su izbori, za razliku od svih drugih, natjecanje pojedinaca. Ne treba dvojiti o tome da će poker asova narasti na cijeli špil karata, i da će se ideje u takvoj konkurenciji teže probijati do krajnjih potrošača. Milanović ima tu prednost da se uglavnom zna što misli o državi kojom je upravljao i kojoj bi htio doći na čelo i da znade izraziti svoje mišljenje. U očekivanoj gerilskoj borbi prsa o prsa, to može biti prednost obrazovana kandidata i dobroga govornika. Uspije li dokazati da se promijenio a da je ostao isti, Zoran Milanović nije kandidat bez izgleda, pogotovo bude li konkurencija radila za njega.
VIDEO Milanović održao predavanje o populizmu:
pa koje uspjehe ima taj Milanović iza sebe? ima li ijedne stvari iza koje može stati i reći evo to sam ja napravio ga Hrvatsku? nema nijedne. jedino što zna je biti bahat i bezobrazan