Nekih šest mjeseci do održavanja predsjedničkih izbora naziru se glavni izazivači aktualnoj predsjednici RH, Kolindi Grabar-Kitarović. Premda svoju novu kandidaturu nije još službeno objavila ni ona, gotovo je sigurno da će, nakon izvrsnih rezultata SDP-a na europskim izborima Zoran Milanović krenuti u pohod na Pantovčak. Da će to i on pokušati, obznanio je i Mislav Kolakušić, najveće iznenađenje euro-izbora, a gotovo je sigurno da ozbiljno misli i Miroslav Škoro. Sada se pojavilo, iznenadno, i ime Anta Nobila, odvjetnika, no još nije jasno je li ta najava kandidature proba ili misli ozbiljno. I tako su, neočekivano predsjednički izbori postali potencijalno vrlo zanimljivi, pa i neizvjesni.
Neshvatljivi rat
A trebala je to biti dosadnjikava predizborna kampanja u kojoj izazivači Grabar-Kitarović od početka nisu trebali imati velikih šansi. Vlada Andreja Plenkovića bivala je sve nepopularnija, ali predsjednica je pronalazila svoj prostor i izvan HDZ-ova političkog dvorišta, čestim kritikama upućenim na račun Plenkovića. No, kako je njezin verbalni rat s premijerom koji potječe iz iste političke pozicije bio mnogima neshvatljiv, počeli su pritisci da se s tim “odmakom” predsjednice od HDZ-ove Vlade prekine. Njezina je taktika bila jasna – ako je Vlada nepopularna, budem li uz nju, to će i meni srušiti rejting. No, iz vrha HDZ-a brzo su odgovorili na tu “sebičnu” taktiku i mediji su počeli problematizirati njezine najvažnije savjetnike. Prvi je, smatra se, bez krivnje stradao savjetnik za unutarnju politiku Vlado Galić. On je bio glavni analitičar HDZ-a, blizak Milijanu Brkiću Vasi, a u kampanji 2014. jedan od onih koji su značajno pomogli Grabar-Kitarović u borbi s Josipovićem. Kako je Galić “šaptom otišao”, kao što i priliči bivšim obavještajcima, cijeli fokus “plenkovićevaca” preselio se na najmoćnijeg savjetnika – Matu Radeljića.
Njegovo micanje, izvedeno na prilično brutalan način, za razliku od Galićeva, jako je odjeknulo u javnosti, a u skandal je Radeljić uvukao i SOA-u. Grabar-Kitarović se s krajem 2018. vratila u cijelosti pod okrilje Plenkovića, odnosno Gordana Jandrokovića, koji je preuzeo “brigu” o predsjednici. Odnosi su im postali pravolinijski, Grabar-Kitarović se složila sa strategijom da se u objavu njezine kandidature krene nakon euro-izbora. Do prošlonedjeljnih izbora predsjednica je još bila u razmjerno solidnoj poziciji, najveći potencijalni izazivač, Milanović još se premišljao, jer nije bio siguran u svoje dobre šanse i nije mu se sviđalo što bi kao predsjednik zarađivao manje no sada.
No, debakl Plenkovićeva liste u nedjelju jako je zakomplicirao poziciju predsjednice. Milanović je osjetio da ga plimni val lijevog zajedništva može katapultirati daleko, dok je hrvatska desnica, odvalivši šamar Plenkovićevu HDZ-u, očito odlučila u isto vrijeme zalijepiti šamar i predsjednici, pa dolazi do medijski eksplozivne kandidature M. Škore. Koji je znatno “teži” od običnog pjevača, koji ima diplomatskog, zastupničkog i političkog iskustva, te je, kako i sam sada kaže, “doktorirao prije predsjednice”.
Uspješni vulkanski prodor Mislava Kolakušića samo je novi problem za predsjednicu, jer i taj “čudnovati kljunaš” hrvatske politike može računati na veću potporu, jer je rezervirao kao svoju nišu poziciju beskompromisnog, pa i brutalnog Svetog Juraja koji probada aždaju hrvatske korupcije.
Hoće li se boriti ili odustati?
Grabar-Kitarović je na neočekivane vijesti o tome da je Plenkovićeva lista na izborima prošla kao bos po trnju, reagirala – očekivano. Poslala je narodu poruku da se političari moraju promijeniti. – Ne želimo više političare koji su udaljeni od vlastitog naroda, nego želimo one koji nas slušaju, želimo one koji nas razumiju, koji suosjećaju s nama..., poručila je putem državne Hine. Svi su odmah u tom nastupu prepoznali napad na Plenkovića, osim njega, koji se pravio prilično nevješt kada su ga novinari upitali za reakciju. Nije se, kaže prepoznao! Znači li to da će Grabar-Kitarović, kao izuzetno pragmatična osoba, preko noći razbiti savez s Plenkovićem i krenuti ga udarati? Teško, jer Plenković je jedini jaki saveznik koji joj je još preostao. No, tih HDZ-ovih 23% sada je njoj znatno premalo da bi se upustila u kampanju, pa se postavlja pitanje, kako proširiti tu bazu? Sigurno ne tako da sad navali na predsjednika HDZ-a. Grabar-Kitarović će sigurno pokušati popraviti porušene mostove sa suverenističkom desnicom, kao i desnicom unutar HDZ-a. Ruža Tomašić, najjača heroina desnice, može razgovarati s predsjednicom, no već se izjasnila da će poduprijeti – Škoru!
Predsjednica može pokušati pozvati u pomoć i M. Brkića, no to će također ići teško, s obzirom na to da se ona s Brkićem rastala još prije no što je u dogovoru s “plenkovićevcima” maknula V. Galića. To sada zvuči apsurdno, no Brkić i predsjednica su se razišli zbog njezine strategije napada na Plenkovićevu Vladu, jer je on tada još čuvao leđa Plenkoviću. Što je bilo, bilo je, no oni koji su se usprotivili Plenkovićevu načinu vođenja HDZ-a izgledno je, neće pomoći u kampanji Grabar-Kitarović, nego kampanji Škore. Tako će se, izgleda još jednom u povijesti dogoditi da se HDZ podjeli oko potpore svom službenom i nekom drugom “dražem” kandidatu. U takvoj situaciji, HDZ je do sada uvijek gubio. Kako će se vrijeme izbora približavati, pozicija Grabar-Kitarović mogla bi postajati sve neizvjesnija, tako da teoretski uvijek postoji mogućnost da, na kraju ona odustane od utrke za drugi mandat. Ta varijanta sada još nije realna, pogotovu što se treba računati i na nekad jače izraženi borbeni karakter predsjednice.
Što se pojave Ante Nobila tiče, ne zvuči baš uvjerljivo kad pusti u opticaj tvrdnju da ga “tri grupacije zovu da se kandidira”, a ne imenuje ih. On bi, kaže, trebao predstavljati konkurenciju Milanoviću na ljevici, kao što će Škoro biti konkurencija predsjednici s desna. No i sam još kaže da je zasad izvan utakmice. Da i pristupi u utakmicu, Nobilo sigurno ne spada u ekipu jakih izazivača, poput Milanovića, Škore, pa i Kolakušića. Sve je više onih koji drže da bi ovdje navedeni mogli ući u prilično izjednačenu utrku. Gdje će ih vjerojatno onda dočekati Grabar-Kitarović, no niti izbliza u onako suverenoj poziciji kao što je to još do jučer izgledalo.
Dobro je da se Nobilo kandidira pa će mo po broju glasova saznati koliko još UDBAša imamo u Hrvatskoj.