Kad jednom odem s vlasti, želio bih da me ljudi ne pamte ni po čemu. Kaže tako peti hrvatski predsjednik Zoran Milanović, a hoće li u zapećak narodnog sjećanja pasti već u siječnju ili tek za pet godina, znat ćemo nakon izbora 29. prosinca. Nije ovo, međutim, priča o Milanoviću, a ni o tim izborima koji nam slijede. Štorija je to o onima kojima je Pantovčak ostao nedosanjani san unatoč tome što su potencijalne glasove skupljali donirajući mramorne oltare crkvama, birače mamili obećanjima o ukidanju državne mature ili pohodima na Svetu Geru u odori bana Jelačića, a i objašnjavajući im da u Hrvatskoj ime Ante ima sličnu konotaciju kao Adolf u Njemačkoj. Osvajali su potencijalni predsjednici u želji i pet puta manje glasova na izborima nego su skupili potpisa da bi se uopće mogli kandidirati, a apsolutni rekord po malom broju glasova već gotovo 20 godina drži Tomislav Petrak, koji je 2005. godine predao deset tisuća "autograma" svojih pristaša Državnom izbornom povjerenstvu, a onda na sam dan odluke dobio 2614 glasova.
Jedan je skupio 10.000 potpisa, a na izborima osvojio tek 2614 glasova. Mesiću su ankete davale samo dva posto šanse
Prvi predsjednički izbori po hrvatskom Ustavu održani su u kolovozu 1992.
Komentara 7
Primorac bi mogao ponoviti uspjeh ovoga s 2614 glasova.
Kolinda je jedina koja je dospjela na Pantovčak bez potpore U.BA-e. Ali samo jedan mandat. Za drugi nije imala nikakve šanse. Uništili su je.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Neki kriminalci nisu uspjeli zasjesti na mjesto predsjednika RH. A neki su pak uspjeli. I ne samo to, čak su uspjeli prodavati tajne informacije sudu u Haagu ili srpskim veleposlanicima…