Da se pridružim maloj raspravi oko prijedloga saborskog zastupnika Stephena Nikole Bartulice – ja, eto, smatram da nam nije potreban Muzej komunizma. A to smatram isključivo zbog svoje urođene štedljivosti te tvrdim da postoje ustanove koje mogu tome poslužiti, i da nije potrebno osnivati novu instituciju. Recimo, Muzej prekinutih veza mogao bi otvoriti sobu za one kojima je propast komunizma slomila srce – onamo bi mogli odnijeti svije troroge kape, crvene marame, žuljeve s radnih akcija, partijske knjižice, Titove kipiće, čežnju za Brijunima, svinjske polovice i uspomene s ljetovanja u radničkim odmaralištima; u sobu do nje, oni koji su u toj vezi bili zlostavljani, donijeli bi kosti svojih ubijenih, kamenje s Golog otoka, redove za benzin i kavu, zatvorene disidente i ubijene emigrante.
Stara se ideologija čuva u mentalnim bocama, poput starog vina i odležale rakije, i njom se opajaju i nove generacije, rođene nakon epohalnog pada željeznog zastora 1989.
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
