Dvojica muškaraca osuđeni su na doživotni zatvor zbog “brutalnog” ubojstva “dobrog prijatelja, izvanrednog brata i sjajnog sina”, koji je u trenutku smrti bio na posljednjem koraku ostvarivanja vlastitog života.
Na izricanju presude u ponedjeljak sutkinja Mary Ellen Ring istaknula je da je jedan od okrivljenika, Mark Lee (44), ubio Josipa Štroka (31) postupajući na temelju slabih glasina dvojice mladih o tome da su pokojni i njegov prijatelj David Družinec (29) navodno napali dijete.
Sutkinja je podsjetila kako je Lee ranije tog dana na društvenim mrežama objavio: “Nisam homofob, ali jesam rasist i ne bojim se to reći. Samo prema određenim skupinama u Irskoj. Vlada me učinila takvim.”
Leejeve druge izjave na internetu u mjesecima prije napada sutkinja je opisala kao “ružne, neinformirane i diskriminatorne”.
Kao hrvatski državljani, Štrok i Družinec imali su pravo putovati i raditi u Irskoj, na isti način na koji mnogi Irci koriste svoje pravo putovanja, rekla je sutkinja. Za razliku od ubojica, obojica su bili zaposleni i svojim radom pridonosili irskom društvu, dodala je. Dok je Lee tijekom suđenja koristio pretpostavku nevinosti, pokojni Štrok nije imao tu zaštitu. Njegovi ubojice postupili su na temelju “najslabijih glasina iz druge ruke” i nisu mu dali priliku da se obrani.
Anthony Delappe (19) s Melrose Avenije u Clondalkinu također je proglašen krivim za ubojstvo. Sud je čuo da je Delappe koristio plastični drveni dio motike kako bi snažno udario Štroka dok je ovaj ležao na tlu. Sutkinja Ring izrekla je Leeju i Delappeu obaveznu kaznu doživotnog zatvora za ubojstvo. Starijem od dvojice, Leeju, izrekla je dodatnu kaznu od šest godina za nanošenje ozljeda Družinecu, dok je Delappe dobio tri godine zbog svog udjela u napadu. Kazne za napad teći će istovremeno s doživotnim zatvorom, piše IrishTimes.
Sutkinja je naglasila razliku između Delappea i Leeja: mlađi počinitelj nije djelovao iz mržnje, a u vrijeme zločina tek je navršio 18 godina. Bio je potaknut netočnim informacijama koje mu je dao Lee o navodnom zlostavljanju djeteta od strane Štroka, rekla je sutkinja.
Obojica su negirala ubojstvo, no priznali su nehotimično ubistvo Štroka na Grangeview Wayu u Clondalkinu 3. travnja 2024. godine. Connor Rafferty (21) s Castlegrange Close u Clondalkinu bio je optužen za ubojstvo, no porota ga je prošlog mjeseca oslobodila. Sva trojica muškaraca priznala su nanošenje ozljeda Družinecu, a sutkinja će Raffertyja zbog toga kazniti idući tjedan.
Tijekom suđenja čulo se da je Družinec ušao u sukob s 17-godišnjakom na autobusnoj stanici u Clondalkinu. Štrok je odvukao prijatelja od mladića nakon što je Družinec oborio dječaka na tlo. Dvojica mladih čula su za incident i upozorila Leeja, pokazujući mu Štroka i Družineca.
Lee je ušao u svoj dom i izašao 58 sekundi kasnije, a s njim je bio Delappe s tvrdim plastičnim dijelom motike. Sigurnosne kamere snimile su kako su napadači sustigli svoje žrtve, srušili ih na tlo i više puta udarali. Lee je udario Štroka nogom u glavu, gazio ga i udarao šakama, dok je Delappe pridružio se udarajući ga nekoliko puta punom snagom.
Nakon što je Štrok prestao reagirati, Rafferty ga je udario tri puta polukrutim štapom. Rafferty je kasnije policiji rekao da je udario Štroka “samo dva-tri puta lagano” i nije namjeravao nanijeti ozljedu. Družinec je pretrpio prijelome, modrice i oteklinu lica i glave. Štrok je zadobio katastrofalnu ozljedu mozga i nikada se nije probudio. Prije izricanja presude, majka pokojnog Štroka, Julia Štrok, izjavila je kako nijedan roditelj ne bi smio doći u Centralni kazneni sud i govoriti o svom djetetu u takvim okolnostima. “Njegov život završio je prije nego što je imao priliku živjeti vlastiti život, i u strašnim mukama.”
Opisala je sina kao nezrelog, duhovitog, toplog, ljubaznog, odanog i brižnog. “Veliko dijete s velikim, hrabrim srcem.” Štrok je obožavao svog starijeg brata Ivana i sestre Anju i Niku, čulo se u sudnici. Majka je istaknula kako je sin izgradio život nakon problema u djetinjstvu, a prije smrti trebao je upisati arhitekturu na sveučilištu. “Do sada bi bio vrlo blizu diplomiranju, posljednjem velikom koraku ka sretnom i ispunjenom životu,” rekla je.
Sjeća ga se kao “uvijek toplog, nasmijanog, usmjerenog na rješenja, dobrog prijatelja, izvanrednog brata, super sina, nevjerojatno inteligentnog, preosjetljivog i duboko ljubaznog.” Želio se vjenčati i sanjao o tome da postane dobar otac. Bio je “toliko blizu” novom životu, a sada, kaže majka: “Ostaje samo tišina i čežnja koja će ostati s nama do vlastite smrti.”
Ovo je jasan primjer kako sudstvo treba djelovati prema vlastitim gradjanima kako bi se poslala poruka buducim potencijalnim pociniteljima. Pravedno, brzo i bez kompromisa! Dakle, sasvim suprotno nego u Hrvatskoj.