Djevojčica od šest i pol godina. Lice porculanski glatko, okrugle smeđe oči umiljate mace s najdužim trepavicama na svijetu, kike omotane ružičastim gumicama i osmijeh koji ne silazi s lica. Ministre, trebamo žurni, žurni smještaj ove prekrasne djevojčice! – napisala je u ponedjeljak psihologinja Valerija Kanđera iz jednog zagrebačkog centra za socijalni rad i objavila na svom Facebooku. Znamo već svi priču, pa, istini za volju, znamo i da je smještaj za dijete Centar od nadležnih tražio pet dana prije, ali dok 'voda nije došla do grla' i dok dijete nije ostavljeno u vrtiću, uz najavu skrbnika da neće doći po nju jer se ne mogu dalje brinuti o njoj, ništa se nije događalo. Budimo realni, ni tada se baš jako žurno slučaj ne bi rješavao da psihologinja priču nije objavila na Facebooku. U statusu dalje pojašnjava da nijedna od 31 ustanove u Hrvatskoj ne želi primiti djevojčicu s autizmom.
Briga za najranjivije aktivira se kada upreš prstom u reformiranu plaću šefova
Stvari nisu ružičaste, svi to znamo, jer ovaj problem, kako su neki isticali, može se gledati s dvije razine; kroz prizmu stanja u obiteljima iz kojih se izuzimaju djeca, jer očito smo do te mjere narušili temeljne vrijednosti te zajednice da je sve više roditelja koji ne znaju kako biti roditelji i nositi se sa izazovima života, a tu je onda i sustav koji nije spreman za taj problem
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.