Bog je mrtav. Ne zato što tako kaže Nietzsche, nego tako piše u katolicima i pravoslavcima zajedničkom kršćanskom Vjerovanju. Vrlo konkretno: raspet, umro i pokopan. Već sljedeća rečenica, doduše, kaže "uskrsnuo treći dan", pa se lako i olako prijeđe preko smrti Sina Božjega Isusa Krista. Ali, Uskrs je tek danas. Jučer, na Veliku subotu, nakon torture započete na pashalnu večer Velikog četvrtka, Bog je u tijelu Sina Božjeg ležao u grobu – raspet, umro i pokopan.
Crkveni kalendar zamišljen je tako da se svi kršćanski misteriji, blagdani i dogme razvuku preko čitave godine, pa da se o toj vjeri razmišlja korak po korak, dio po dio, dan po dan. Veliki petak i Velika subota dani su iščekivanja Uskrsa, ali u prvom redu dani u kojima bi se mašta, misao i molitve vjernika trebali zaustaviti na muci i smrti. Na Veliki petak i Veliku subotu Bog je mrtav – raspet, umro i pokopan. Tko se ne udubi u tu strahotu, u stradanje Boga u liku nedužnog i pravednog čovjeka i mirotvorca, ne može pojmiti i osjetiti silnu eksploziju radosti, nade i svjetla, usred posvemašnje tame, što ih donosi Uskrs. Nije to od ovoga svijeta kojem pripadaju šunke, jaja, blagdanski jelovnici i briga oko potrošačkih košarica. Od ideje i vjere u uskrsnuće pamet staje i povlači se pred vjerom, a kad je o kršćanskoj vjeri i vjerovanju riječ, Uskrs je njezino središte i najveći misterij. Ali, Bog je najprije morao umrijeti.
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, mučen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan; sašao nad pakao, trećići dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni. Amen