Ministar obrane Mario Banožić tog je dana najprije posjetio gradilište u susjednoj Sloveniji na kojem četrdesetak inženjeraca Hrvatske vojske postavlja privremeni most jer je stari stradao u nedavnim razornim poplavama. Istog dana stigao je i do Rijeke, gdje je u riječkom KBC-u obišao majku i djevojčicu rođenu prije nekoliko dana u helikopteru Hrvatskog ratnog zrakoplovstva tijekom hitnog prijevoza s Raba do helidroma na Delti u Rijeci. Bio je to, dakle, još jedan uobičajen radni dan našeg obrambenog ministra, koji je tog utorka napravio sve osim jedne jedine stvari koju je tog dana trebao napraviti – podnijeti neopozivu ostavku na ministarsku dužnost i zauvijek napustiti politiku. Tog smo dana doznali da je Visoki upravni sud odbio Banožićevu žalbu na nepravomoćnu presudu Upravnog suda u kojoj je utvrđeno da je bio u sukobu interesa kada je samome sebi dodijelio državni stan. Time je ta presuda postala pravomoćna i Banožić se u tom trenutku morao odmah iseliti iz stana na koji nema pravo, a zatim obavijestiti javnost da podnosi neopozivu ostavku na svoju dužnost.
Ako je momak izbjegao služenje vojnog roka, to su mu automatski dodatni bodovi u vladi dezertera.