Zapad je u previranju. U Europi je sve jači antiimigrantski pokret, dok vladajuća politička elita, izgleda, uopće nema ideju kako riješiti taj problem. Bilo bi, uostalom, iluzorno i očekivati rješenje problema od istih onih koji su problem i stvorili. To stvara blokadu društva i otvara sve veći jaz između vlasti i građana, pa vidimo kako slabi povjerenje i u demokraciju, dok se kohezija traži u strahu od ratne prijetnje izvana.
Tu vjerojatno leži i glavni uzrok “ratobornosti” europskih političkih elita i njihovu miniranju Trumpove mirovne inicijative vezane uz Ukrajinu. “Barbari pred zidinama su ipak neko rješenje”, kako bi rekao Kavafi. Nikome ne odgovara normalizacija jer bi ona otkrila veličinu problema “unutar zidina”. Zato se ide na radikalizaciju i umjetno stvaranje izvanrednog stanja. Jučer korona, danas Rusi, samo “da se Vlasi ne dosjete”. Predvidljiv efekt ove socijalne i političke dinamike bit će – točnije, to se već događa – to da bruxelleske institucije preuzimaju sve više ingerencija na štetu europskih nacionalnih država. To će, zauzvrat, izazvati revolt kod dijela političke elite koja će u “suverenizmu” vidjeti svoju šansu. Kad se na to doda nastupajuća energetska kriza, novi val “exita” mogao bi biti još i najmanje zlo.