Kad si netko oduzme život, što je najekstremniji čin autodestrukcije, najjednostavnije je društveno prihvatljivo i politički korektno objašnjenje da mu se "pomračilo". U novinarstvu se izvještavanje o samoubojstvima svrstava u najosjetljiviju "tematiku", uz zločine prema djeci i narodima. Krajnje smo oprezni, važemo svaku riječ. Štitimo pokojnika, njegovu obitelj i društvo od boli i novih okidača. Istodobno, pomalo licemjerno, slavimo heroje i mučenike iz nešto dalje povijesti koji su izabrali taj čin da pošalju poruku ili se žrtvuju da spase druge.
Apsurd je 1. stup, a ne drugi. Ako u radnom stažu odvajaš 15% u 1. stup, a 5% u 2. stup, onda nije čudno da u 2. stupu ima malo novaca prema ukupnim uplatama... Uz to, 1. stup se dodatno financira porezima, a politika dodaje razne dodatke da bi kupili glasove... U takvom okruženju 2. i 3. stup nemaju šanse. Toliko se favorizira 1. stup koji nije baziran na štednji, već politici, da nije moguće uspostaviti normalan, fer sustav u kojem ide isplata prema minulom radu.