Sirijski predsjednik Bashar al-Assad jedini je predsjednik koji je preživio Arapsko proljeće. Svi su bili uvjereni da će nakon tuniskog predsjednika Zinea El Abidinea Ben Alija, kao i egipatskog Hosnija Mubaraka, libijskog Muammara Gaddafija i jemenskog Alija Abdullaha Saleha, za dva do tri mjeseca pasti i Al Assad. Međutim, oni koji znaju geopolitičku važnost Sirije bili su uvjereni da će Al-Assad preživjeti i opstati na vlasti jer Sirija je važna zemlja za sve velike igrače ne samo u regiji nego i u svijetu, za SAD, Rusiju, Iran, Tursku...
I nakon 13 godina rata Al-Assad je tu. Iz Sirije ne dolazi puno informacija, zapravo uopće nema vijesti iz tog dugog sukoba u kojemu mnoge druge države imaju svoje prste. Zemlja se raspala na četiri zone utjecaja i borbe su rijetke. Sjeveroistok Sirije pod nadzorom je milicije koju predvode Kurdi uz podršku SAD-a. Istovremeno je tamo simbolička prisutnost snaga Al-Assadove vlade i Rusije. Sjeverozapad nadziru proturske milicije: regija Idlib posljednje je veće područje u rukama pobunjenika, gdje tu i tamo dolazi do sukoba. Tamo je stacionirano više od deset tisuća turskih vojnika koji razdvajaju pobunjeničke i vladine snage.