Umjetna inteligencija već godinama mijenja pravila igre na tržištu rada, ali u posljednjim mjesecima rasprava o njezinim posljedicama postaje sve konkretnija i neizbježnija. Tehnološki lideri sve češće javno priznaju da AI sustavi, koji istovremeno obećavaju produktivnost i optimizaciju, donose i nepoželjne posljedice, osobito za one na početku karijere.
U središtu pozornosti, ovoga mjeseca, našao se Alex Karp, izvršni direktor Palantira, tvrtke koja razvija napredne AI sustave za vlade, vojsku i korporacije. U razgovoru za CNBC upozorio je: “Umjetna inteligencija može imati ukupan pozitivan učinak na tržište rada, ali samo ako se industrija i društvo jako, jako potrude da to i ostvare.” Dodao je i kako to “moramo izboriti sami, jer u suprotnom prijete duboki društveni potresi koje mnogi u elitama jednostavno ignoriraju”.
Zatvaranje očiju
Karpove riječi odjekuju u trenutku kad se u brojnim industrijama otvaraju radna mjesta povezana s AI-em, ali istovremeno nestaju ulazne pozicije za mlade. Početnički poslovi, nekoć odskočna daska za stjecanje iskustva, gube se pod pritiskom automatizacije i digitalnih asistenata. “Mi u tehnološkom sektoru ne smijemo zatvarati oči pred onim što ova promjena znači za običnog čovjeka”, naglasio je Karp, ističući da odgovornost nije samo na programerima i menadžerima već na cijelom društvu.
Palantir se već godinama nalazi u samom vrhu primjene umjetne inteligencije u obrambenom i obavještajnom sektoru, a posljednjih godina širi djelovanje i na komercijalno tržište. Tako su, primjerice, sklopili partnerstvo s američkom tvrtkom TeleTracking, koja razvija platforme za upravljanje bolnicama i zdravstvenim sustavima. Ipak, Karp često kritizira vlastitu industriju zbog toga što prečesto rješava “trivijalne, ali rješive neugodnosti”, dok zanemaruje dublje društvene probleme. U eseju za The Atlantic, koji je napisao s pravnikom Palantira Nicholasom Zamiskom, optužio je Silicijsku dolinu da je “napustila tradiciju suradnje s državom i okrenula se površnim inovacijama”.
No Karp nije jedini koji upozorava na mračnu stranu AI revolucije. Dario Amodei, izvršni direktor tvrtke Anthropic, nedavno je za Axios izjavio da bi umjetna inteligencija u sljedećih nekoliko godina mogla izbrisati i do polovice svih početničkih uredskih poslova. “Većina ljudi još ne shvaća da će se to dogoditi. Zvuči nevjerojatno i ljudi jednostavno ne vjeruju… Mi, koji razvijamo ovu tehnologiju, imamo odgovornost biti iskreni o onome što dolazi”, rekao je Amodei. Procjenjuje da bi stopa nezaposlenosti izazvana AI-em mogla porasti na između 10 i 20 posto, iako trenutačno u SAD-u iznosi oko 4,2 (u lipnju 2025. dosegnula je 4,4 prema podacima U.S. Bureau of Labor Statistics).
Sam Altman, izvršni direktor OpenAI-a, još je početkom 2024. govorio da su “AI agenti danas poput pripravnika”, ali da će uskoro moći rješavati složene poslovne probleme i otkrivati nova znanja. Ta se predviđanja brzo potvrđuju. Naime, u svibnju 2024. OpenAI je predstavio model GPT-4o, prvi sustav koji nativno razumije i obrađuje tekst, zvuk i sliku. Njegova sposobnost vođenja prirodnog razgovora u stvarnom vremenu pripomogla je već sveopćem mainstream trendu korištenja generativnih AI chatbotova.
GPT-4o je postao sastavni dio niza aplikacija koje mijenjaju svakodnevne radne procese od korisničke podrške i prodaje do obrazovanja i internih alata za analizu podataka i već se najavljuju novi, bolji modeli. AI sustavi sve češće obavljaju zadatke koje su do jučer radili iskusni stručnjaci.
Jensen Huang, pak, čelnik Nvidije, na konferenciji Milken Instituta istaknuo je da “radnici možda neće izgubiti posao zbog umjetne inteligencije, ali će ga izgubiti zbog nekoga tko koristi AI”. Nije to nova izjava, uvriježena je već, ali dobiva na težini kad je opetovano izgovara čelnik jedne od najvrednijih svjetskih kompanija. Po njegovu mišljenju, umjetna inteligencija će u sljedećih pet godina promijeniti barem petinu svih zanimanja, osobito onih rutinskih i ulaznih.
Nema jednostavnih rješenja
Iako vodeće figure tehnološke industrije ne nude jednostavna rješenja, u jednom su složni, društvo mora djelovati brzo i odlučno. Stručnjaci upozoravaju da bez ozbiljnih ulaganja u obrazovanje, prekvalifikacije i prilagodbu školskih kurikuluma, mladi riskiraju ostati bez prilika za stjecanje iskustva i napredovanje. Povijest pokazuje da tehnološke revolucije mogu otvoriti nova radna mjesta, ali samo ako društvo pravovremeno prepozna izazove i uhvati se ukoštac s njima.
Karp zaključuje: “Samo zato što AI može biti koristan za radnu snagu, ne znači da će to automatski i postati. Moramo to izboriti.” Njegove riječi ne odjekuju samo među mladima koji traže svoje mjesto pod suncem, već i među poslodavcima koji pokušavaju zadržati konkurentnost bez žrtvovanja ljudskog potencijala.
U konačnici, budućnost umjetne inteligencije ne leži samo u rukama inženjera i investitora. Pitanje hoće li AI postati alat za opće dobro ili izvor novih podjela ne smije ostati neodgovoreno. Hoćemo li prihvatiti izazov i izgraditi pravednije društvo ili ćemo dopustiti da nas tehnologija još dublje podijeli, odluka je koja pripada svima nama i više ne trpi odgodu. •
Od pripravnika do zamjene, AI sustavi preuzimaju radna mjesta brže nego što društvo reagira.
