Nakon triju srebrnih medalja (dva europska i jedno olimpijsko) hrvatska
je vaterpolska reprezentacija konačno dohvatila najsjajnije
odličje zlato! U dramatičnom finalnom dvoboju Svjetskoga
prvenstva naši su igrači nakon produžetaka pobijedili
Mađarsku s 9:8, nakon "regularnih" 32 minuta bilo je 7:7. Bila je to
teška utakmica punog kontakta, nervozna, ali naši
igrači ni jednog trenutka nisu gubili glavu.
Presudan se trenutak dogodio u 30. minuti kada se Szivos sam kao duh
obrušio na naša vrata. Mogao je pitati Vićana
gdje želi da mu ugura loptu, ali naš je vratar fenomenalnom
reakcijom obranio taj udarac. U "rekontri" Joković je majstorski zabio
za 7:7 za produžetke.
Nismo gubili glavu
U produžecima nas je najprije Marković doveo u vodstvo s 8:7, pa
polovicom drugog produžetka zabio i za 9:8. Kad smo 31 sekundu prije
kraja osvojili loptu, pobjednik se već nazirao, a da bi spriječio bilo
kakvo iznenađenje izbornik Rudić uzeo je 11 sekundi prije kraja minutu
odmora i dao savjete igračima kako da sačuvaju loptu.
Potom posljednji zvuk sirene i jedno gromko "Mi smo
šampioni". Radovali su se i igrači i naši
navijači na tribinama (bilo ih je oko tisuću). Rudić je bačen u bazen,
igrači su pobacali navijačima gotovo sve što su imali na
sebi. Hrvatska je prvak svijeta, sada i u vaterpolu.
Vićanova obrana prelomila je utakmicu. Da je ono ušlo,
vjerojatno bi Mađari slavili. Nismo gubili glavu niti kad smo na
početku četvrte četvrtine gubili 5:7. To je ono što nas je
krasilo na prvenstvu: bili smo usredotočeni od prve minute prve
utakmice do posljednje minute finala kazao je Mile Smodlaka.
Suze uz Lijepu
našu
Ginuli smo za svaku loptu, nismo gubili vjeru u sebe ni kad nam je bilo
najteže, tražili smo svjetlo na kraju tunela i na kraju ga
našli. Presretan sam, ovo se ne da opisati gotovo
je jecao kapetan Zdeslav Vrdoljak.
Konačno smo čuli našu himnu, to je najljepša
pjesma, predivan je to osjećaj nadovezao se Miho
Bošković.
Iako su organizatori nedopustivo kasnili s ceremonijom
proglašenja, naši navijači sačekali su podjelu
medalja i hrvatsku himnu.
Hrvatska se zastava našla na najvišem jarbolu,
više od mađarske i španjolske, a srpske nije bilo
jer su sad oni četvrti kao što smo mi bili u Montrealu 2005. U
nezaboravnoj australskoj noći, slavlje se nastavilo u Hrvatskom klubu
kardinala Alojzija Stepinca do jutra.
Hrvatski vaterpolisti postali prvaci svijeta nakon dramatične 9:8 pobjede nad Mađarskom, izborene u produžecima
