U načelu nisam pristaša upletanja politike u sport, no svako načelo ima i svoje iznimke. Premijer Sanader i ministar Primorac upleli su se u odbojašku trakavicu i poslali jasnu poruku sportskoj javnosti: Nećemo sjediti prekriženih ruku i gledati kako bahati tipovi u sportu rade što hoće.
A bahatio se predsjednik HOS-a Andrija Popović, čiji nam sustav vrijednosti nikako nije jasan. Mogao je birati između unosnog posla u državnoj firmi (Fond za razvoj i zapošljavanje) i mjesta čelnog čovjeka odbojkaške organizacije. Izabrao je ovo potonje, što govori ili da je to unosna pozicija ili da je Popović do mazohizma inatljiv tip.
Učinjen je presedan, a time i pritisak na članove Izvršnog odbora HOS-a, koji su ili odlučili okajati grijehe ili su shvatili da ih je predsjednik preveslao. Nisu članovi IO-a zaljubljeni u temperamentog i vrlo zahtjevnog Malevića, no Popovića je očito još teže voljeti. On je padobranac u ovom sportu, a ponaša se kao da je doktorirao odbojku, pa je logično da ne shvaća osnovne postulate pripremanja za velika natjecanja i značenje psihološkog mira za trenažnu i natjecateljsku učinkovitost.
Uostalom, da je razborit, znao bi cijeniti odanost igrača izborniku i dobru socijalnu mikroklimu. Pragmatičan predsjednik rekao bi u sebi: "Istrpjet ću ovog napornog trenera do kraja Europskog prvenstva, pa ću ga onda smijeniti!" No, prejak ego i loši sufleri učinili su da si je Popović počeo zabijati autogolove. A kako je time počeo pucati i u HDZ-ovu političku mrežu, šef vladajuće stranke odlučio ga je ukloniti.
Tko bi pametan na mjestu čelnog tako važnog fonda ostavio čovjeka koji falsificira ministrove izjave i šalje lažna priopćenja