U svijetu modernog nogometa, gdje se uspjeh često mjeri veličinom bankovnog računa, brojem luksuznih automobila i milijunima pratitelja na društvenim mrežama, priča o Rodrigu Hernándezu Cascanteu, poznatijem kao Rodri, djeluje kao anomalija, gotovo kao relikt nekog davno zaboravljenog vremena. Španjolski veznjak Manchester Cityja, okrunjen Zlatnom loptom 2024. godine i kapetan reprezentacije koja je osvojila Svjetsko prvenstvo, danas je na apsolutnom vrhu. On je metronom momčadi Pepa Guardiole, čovjek čeličnih pluća i kirurški preciznog pasa, igrač bez kojeg se najveći uspjesi ne bi mogli ni zamisliti. Pa ipak, čovjek koji danas zarađuje preko 220.000 funti tjedno ostao je duboko ukorijenjen u vrijednostima koje su ga oblikovale puno prije nego što su ga obasjala svjetla reflektora. Njegov put nije priča o glamuru i ekscesu, već o disciplini, obrazovanju i zapanjujućoj prizemnosti koja prkosi svim stereotipima o nogometnim zvijezdama. On je dokaz da se na vrh može stići i bez prodaje duše spektaklu, ostajući vjeran sebi.
Korijeni te skromnosti sežu u njegove rane profesionalne dane u Villarrealu. Dok su njegovi vršnjaci, s prvim ozbiljnim ugovorima u džepu, tražili raskošne stanove i živjeli životom mladih bogataša, Rodri je donio odluku koja je zbunjivala mnoge. Umjesto da unajmi luksuzni apartman, upisao je studij poslovne administracije i menadžmenta na Sveučilištu Castellón i uselio se u studentski dom, dijeleći životni prostor s običnim studentima. Njegov prijatelj iz tog vremena, Valentín Henarejo, u razgovoru za Marcu prisjetio se početnog šoka među stanarima doma.
- Ljudi su bili u čudu kada su vidjeli Rodrija, koji je već igrao u Prvoj ligi, kako i dalje živi u sveučilišnoj rezidenciji. Nakon prvih nekoliko dana upoznavanja, sve je postalo normalno. Dijelio je prostor sa svima, volio je biti s prijateljima i sjediti na kauču s ostatkom ekipe. Ali, naravno, u početku je bilo neobično vidjeti ga kako igra stolni tenis ili pere svoj veš.
Ta slika, prvoligaškog nogometaša kako čeka red na perilicu rublja, savršeno sažima njegov karakter. Nije propuštao predavanja i posvećeno je ispunjavao svoje akademske obveze, tretirajući fakultet kao alternativni put u životu, svjestan da je nogometna karijera nepredvidiva.
Jednako legendarna postala je i priča o njegovom prvom automobilu. Prije nego što je položio vozački ispit, Rodrijeva dnevna rutina bila je logistička avantura.
- Studentski dom bio je na 15 minuta vožnje od Villarrealovog trening centra, a nisam si mogao priuštiti taksi svaki dan. Zato bih biciklom išao do tramvajske stanice, unio bicikl u tramvaj, a onda bih ostatak puta do treninga opet odvozio biciklom - rekao je.
Kada je napokon dobio vozačku dozvolu, obratio se ocu s jednostavnim zahtjevom:
- U redu, imam 3000 eura za kupnju automobila. Vidi što mi možeš naći.
Otac ga je nazvao već sljedeći dan.
- Našao sam jedan dobar. Prodaje ga jedna starija gospođa. Traži 4000, ali ima ugrađeno računalo.
Rodri je bio oduševljen.
- Vau. Računalo? Dogovoreno.
Kada mu je otac dovezao automobil, bila je to polovna Opel Corsa.
- Ušao sam unutra, a ekran 'računala' bio je velik oko osam centimetara. Mogao si ga dodirnuti da upališ radio i to je bilo to. Bio sam zadivljen. Vozio sam taj auto na trening svaki dan, kao faca. Suigrači su mi se rugali, ali nije me bilo briga! Obožavao sam ga - istaknuo je.
Henarejo je potvrdio njegov stav, rekavši da je Rodri prijatelje koji su kupovali skupe automobile smatrao "ludima", jer je jedina svrha automobila "da te odveze od točke A do točke B".
Rodri nema profile na društvenim mrežama, ne zanimaju ga tetovaže i svoj privatni život drži daleko od očiju javnosti. Njegova dugogodišnja partnerica, Laura Iglesias, koju je upoznao upravo na fakultetu, studentica je medicine koja se specijalizira za kirurgiju. Njihova veza, rođena u okruženju predavaonica i knjižnica, a ne noćnih klubova i crvenih tepiha, dodatno svjedoči o njegovom karakteru. U rijetkim trenucima kada govori o privatnom životu, otkrio je dirljiv detalj:
- Kad zabijem gol, uvijek imam snimku Laure kako slavi kod kuće i uvijek je pogledam u svlačionici.
Njegovi prijatelji ističu da mu je obitelj uvijek bila na prvom mjestu te da su roditelji više brinuli o njegovom obrazovanju nego o nogometu, svjesni da je sportska karijera "lutrija". Čak je i njegov agent, tvrde upućeni, bio osoba koja je pazila na njega kao čovjeka, dok su drugi agenti tražili isključivo novac. Takvo okruženje stvorilo je sportaša čija je mentalna snaga jednako impresivna kao i njegova tehnika na terenu.
Unatoč tome što je postao jedan od najdominantnijih veznih igrača svoje generacije, Rodri nikada nije patio od potrebe za individualnim priznanjima. Njegov suigrač iz reprezentacije, Álvaro Morata, jednom je izjavio kako bi Rodri osvojio Zlatnu loptu i ranije, nakon osvajanja trostruke krune s Cityjem 2023., samo da je "marketinški atraktivniji". No, samog Rodrija takve stvari nikada nisu opterećivale. U intervjuu za The Guardian otvoreno je progovorio o svom stavu.
- Ne igram nogomet zbog toga. Možda bi ljudi htjeli da sam komercijalniji i ponekad mi kažu: 'Čovječe, trebao bi...', ali ja nogomet razumijem na drugačiji način. Znam kako te stvari funkcioniraju, tako da se ne frustriram ako me zaobiđu za nagradu. Ako jednog dana netko poželi nagraditi moj rad, to je dobrodošlo, ali me nimalo ne smeta.
Kada ga je Manchester City 2019. godine doveo iz Atlético Madrida za 63 milijuna funti, mnogi su ga vidjeli kao dugoročnog nasljednika Fernandinha. No, Rodri je nadmašio sva očekivanja i postao, po mišljenju mnogih analitičara, najvažniji igrač u sustavu Pepa Guardiole, čak i ispred golgeterskih strojeva poput Erlinga Haalanda. Njegova sposobnost da kontrolira ritam utakmice, oduzima lopte i započinje napade učinila ga je nezamjenjivim. Postavio je rekord za najduži niz bez poraza u povijesti europskog nogometa, odigravši 74 uzastopne utakmice bez da je njegova momčad izgubila. Njegov pobjednički gol u finalu Lige prvaka protiv Intera 2023. zacementirao je njegov status klupske legende. Još od mladih dana u Villarrealu, uspoređivali su ga s velikim Sergijom Busquetsom, još jednim igračem kojeg je Guardiola prepoznao i pretvorio u oslonac svoje momčadi u Barceloni.
Sposobnost da paralelno gradi vrhunsku sportsku karijeru i završava fakultet svjedoči o nevjerojatnoj disciplini i organiziranosti. Mnogi su se pitali kako je to uopće moguće. Rodri je to objasnio na vrlo jednostavan način u intervjuu za službenu stranicu Manchester Cityja, i to dok je bio u trećoj sezoni u klubu, privodeći studij kraju.
- Bio je to težak rad, ali na kraju je bilo lijepo. Imaš vremena za sve. Naravno, nogomet je vrlo zahtjevna profesija jer ne traži od tebe samo igranje, treninge i utakmice, već i odmor i brigu o sebi. Ali zamislite da se vratite kući u tri sata poslijepodne. Cijelo poslijepodne vam je slobodno. Možete raditi mnoge druge stvari. Naravno, ne možete pratiti ritam ostalih studenata, ali uz strpljenje i posvećenost, možete to učiniti - rekao je Rodri.
Otvori KEKS Pay
