Bila je to večer velikih košarkaških iznenađenja u Opatiji. Najprije je talijanski prvoligaš Pesaro, danas tek sjena nekad slavnog kluba, pobijedio Cedevita Olimpiju (109:105) a onda se dogodilo pravo malo čudo.
Jest da je riječ o pripremnoj utakmici, jest da se prvi mačići u vodu bacaju, no svejedno jako lijepo zvuči da je Cibona pobijedila deset puta skuplji Partizan (71:64). I bez obzira što su Beograđani igrali bez svog najskupljeg igrača, milijun i pol eura vrijednog Puntera, i što nije bilo donedavnog NBA igrača Smailagića, ipak će ovo odjeknuti.
A cibosi su taj svojevrsni podvig izveli zahvaljujući odličnoj obrani, dobrom trčanju i zapaženim epizodama centara Brankovića (13 koševa) i Reuversa (13 koševa, 7 skokova) te solidnih partija razigravača Vildoze (10 koševa, 4 asista) i Gnjidića (7 koševa, 4 asista).
Bez obzira što su klupski čelnici njegova kluba neizmjerno guštali u ovoj pobjedi (predsjednik Bušić i direktor Čavlović), Cibonin trener Vladimir Jovanović nije se dao zavesti slatkoćom ove pobjede:
- Ako pomislimo da smo previše dobri neće biti dobro. Iskusni treneri najviše se pribojavaju da budu šampioni pripremnog razdoblja, a mi ne želimo biti takvi prvaci. No, dobro je što su moji dečki vidjeli da možemo igrati i sa nominalno boljim suparnicima.
Ono što će za Jovanovića biti najveća dobit jest nova razina samopouzdanja zahvaljujući kojoj će moći nametnuti i žešći rad kao nešto što je isplativo:
- Drago mi je što imamo momčad koja se može suprotstaviti ovako jakom Partizanu. No, Željko Obradović je najuspješniji trener Eurolige ikad i on vrlo dobro zna što je to pripremno razdoblje, i oni će biti daleko bolji kada to bude potrebno, a meni je bilo veliko zadovoljstvo što sam bio njemu preko puta.
Opravdano ljutit, Obradović nije bio raspoložen za izjave pa tijekom četvrtka neće biti lako biti u koži igrača Partizana što je osjetio i Dangubić kojeg je trener poslao u svlačionicu početkom posljednje četvrtine.
A samo nekoliko sati ranije, činilo se da je natjecateljski nastrojeni Aleksandar Petrović sa svojim Pesarom pokvario planove organizatorima Liburnia kupa koji su planirali da će u petak imati finale između Cedevita Olimpije i Partizana a da će u utakmici za treće mjesto gledatelji moći vidjeti kompetitivan susret Cibone i talijanskog prvoligaša. A na koncu će se dogoditi nešto posve suprotno i Aco će u finalu igrati protiv kluba u kojem je bio igrač, trener, sportski direktor, dopredsjednik... I u koji bi se jednog, ne tako dalekog, dana htio vratiti.
A prije susreta s Ljubljančanima Aco je kolegi Golemcu u prolazu dobacio da ga moli da ih njegovi "zmajčeki" ne nagaze puno.
- Kada je njima bilo lakše otići na "plus 20" nego se nama vratiti, zahvaljujući odličnoj kolektivnoj obrani, učinili smo utakmicu zanimljivom predstavom. Štoviše, Cedevita Olimpija za nas je ovog trenutka veliki skalp pa sam rekao Golemcu da me zeznuo jer ja bih više volio da u petak igramo protiv Cibone nego protiv Partizana koji je za nas, u ovom času, nešto preveliko. A Cibona bi bila utakmica po našoj mjeri - kazao je Petrović koji u toj priči ima još jedan motiv a to je borba da sa svojim ljudima preuzme Cibonu.
Ako bi se to i dogodilo Aco bi se u Cibonu vratio tek nakon isteka ugovora sa Scavolinijem za kojeg je kazao:
- Mi smo kao klub u potrazi za izgubljenim identitetom i vjerujem da ćemo ga uskoro pronaći. Ja sam kao igrač sa Scavolinijem bio prvak još tamo 1988. godine nakon čega su oni osvojili još jedno prvenstrvo i dva kup i to je bilo to. U posljednja dva desetljeća nisu osvojili ništa pa su ostali i bez dugogodišnjeg sponzora, proizvođača namještaja, Scavolinija no prije tri godine pronašli su glavnog sponzora u Carpegni Prosciutto, jednom od najpoznatijih proizvođača pršuta u Italiji. Oni su u Pesaru spasili košarku od izumiranja, a ja više niti ne jedem neki drugi pršut nego njihov - našalio se Petrović za čiju momčad su ovom prilikom navijale i legende Jugoplastike Petar Skansi i Željko Jerkov.
Obojica su navratila do Opatije navijati za klub u kojem su nekad igrali (Jerkov, u sezoni 1982-1983) odnosno radili (Skansi, nekoliko trenerskih sezona u nizu). Zanimljivo je da su obojica drugu utakmicu, dvoboj Cibone i Partizana, napustili na poluvremenu i tako propustili svjedočiti jednom od većih iznenađenja ove jeseni u košarkaškoj Europi. Jer, goropadni vukovi nadigrali su crno-bijele.
Ne bi se slozia 10 puta skuplji, ovaj Partizan vridi priko 10 milja eura a Cibona maksimum 600 000