Najnevjerojatnija priča o uspjehu autsajdera u nogometu vrlo vjerojatno može iza sebe nositi ime Jamie Vardy. Deset godina je prošlo od one kultne sezone u kojoj je Leicester City osvojio naslov engleskog prvaka, a baš je Vardy, koji je do Premier lige došao iz amaterskog nogometa, bio glavni faktor tog neviđenog podviga. Povodom ove obljetnice Netflix je objavio dokumentarac imena "Neispričane priče: Jamie Vardy", koji nam je odlično poslužio kao povod za našu rubriku portreta tjedna. Danas je igrač talijanskog prvoligaša Cremonesea, te je i dalje jedan od najvećih kultova ličnosti u modernom nogometu, upravo jer predstavlja nešto iskreno, sirovo i prirodno u cijelom ovom korporativnom modernom nogometnom svijetu. Nitko nije kao Jamie Vardy.
Ljudi bliski njemu i ljudi iz nogometa koji su ga morali opisati s jednom riječju u dokumentarcu, rekli su "brzina", "agresija", "golovi", "lojalnost", "prijatelj", "legenda" i "nevjerojatan", a kad je Vardy dobio taj zadatak, sam je sebe opisao riječju "kreten". Kada to kaže, vrlo vjerojatno misli na svoje dugogodišnje probleme s partijanjem, opijanjima, tučnjavama i policijskim dosjeom, jer i taj dio je obilježio njegovu nogometnu karijeru.
Smijeh iz kuhinje
Sve je za Vardyja počelo u Sheffieldu. Kako klincu bio mu je san nastupati za Sheffield Wednesday, u čiju je akademiju došao s deset godina. Dogurao je do uzrasta od 16 godina, bio je građom sitan za svoje godine i rekli su mu da on nije za to. Bio je razočaran i nakon toga mu profesionalni nogomet nije padao na um. Kada je imao 20 godina, živio je s roditeljima te radio u tvornici u kojoj je izrađivao pomagala za ljude koji ne mogu hodati. Bio je to težak fizički posao kojeg je radio od 8 ujutro do 17 popodne, od ponedjeljka do petka. Poslijepodne je odlazio na trening za Stocksbridge, klub u osmom rangu engleskog nogometa, a vikendi su, nakon utakmica, bili rezervirani za opijanje s prijateljima. Prijatelji su mu dali nadimak "ispričnica" jer je zbog tih opijanja vikendom uvijek uspijevao "na neku foru" dobiti slobodan dan ponedjeljkom. Ta opijanja su ga, primjerice, dovela do situacije da je bio osuđen za fizički napad ispred jednog noćnog kluba. Dobio je zbog toga na šest mjeseci uređaj za nadzor na gležnju zbog kojeg nakon 18 sati nije smio biti izvan kuće, sve do 6 ujutro, i tako svaki dan.
Nakon Stocksbridgea Vardy je otišao jedan rang gore, u sedmu ligu u Halifax, gdje je više-manje sve bilo isto. I dalje je živio s roditeljima, i dalje je radio isti posao. Tada je u priču ušao "propali" nogometni agent John Morris koji je došao do Vardyja kući i rekao mu da može igrati i za englesku reprezentaciju, na što se Vardyjeva mama iz kuhinje samo nasmijala. Vardy je prihvatio Morrisa "samo da ga se riješi", no od tada je slijedio strelovit rast. Morris je Vardyju uspio naći klub u petoj ligi, Fleetwood Town, a Jamie se bližio tome da više ne radi na poslu i da može živjeti od nogometa. To je postala realnost nakon sjajne prve sezone u Fleetwoodu (31 gol u 34 utakmice), te su za Vardyja ponude poslala tri kluba iz Championshipa, drugog ranga engleskog nogometa. Jedan od njih je bio Leicester, koji je Fleetwoodu za Vardyja platio milijun eura odštete, što je najveća plaćena odšteta za amaterskog nogometaša u povijesti. I tako, u samo dvije godine Vardy je došao od sedmog do drugog ranga, od totalnog amaterizma do potpunog profesionalizma.
Imao je plaću od 8000 eura tjedno, što je bilo daleko više od bilo čega što je ikad imao u životu. Pomalo je bilo nevjerojatno vidjeti nekoga tko je tek s 25 godina uplovio u profesionalni nogomet, i to na takav način. I već u njegovoj drugoj sezoni u klubu, Leicester je izborio ulazak u Premier ligu, a Vardy bio sjajan sa 16 pogodaka i deset asistencija. Prvi gol u Premier ligi zabio je za 4:3 protiv Manchester Uniteda, za preokret jer je United imao 3:1 vodstvo, a na kraju su lisice slavile 5:3 u povijesnom susretu. Odmah u startu je to bila čudesna priča, odjednom su svi htjeli doznati tko je Jamie Vardy, a on je prezirao razgovarati s medijima, i još mu se uz sve to nakon utakmice rodilo prvo dijete.
Pizza, čips i Red Bull
Na nogometnom planu Leicester se te sezone ipak mučio, čak 140 dana proveo je zakucan na dno ljestvice Premier lige, no u završnici sezone klub je ubilježio nevjerojatan niz pobjeda, digao se s 20. na 14. mjesto i dramatično ostao u ligi. Zbog Vardyjeve forme u tom briljantnom nizu došao je i poziv za englesku reprezentaciju! Dok su ostali u kampu, profesionalci s cjeloživotnim iskustvom iz nogometnih akademija, pazili na kalorije i nutricioniste, Vardy je i tada živio na pizzi, Pringlesu i Red Bullu. Počinjala je nova sezona, momčad Leicestera se osjećala dobro pod novim trenerom Claudiom Ranierijem, a kladionice su nudile koeficijent 5000 da će Leicester osvojiti ligu, za usporedbu i kontekst, iste kladionice nudile su koeficijent 2000 na to da je Elvis Presley još uvijek živ, dakle veću su šansu pridavale tome. Lisice su u sezonu ušle fenomenalno, a Vardy je na partiji pokera iz šale podrugljivo nazivao jednog Japanca, što je u medijima odjeknulo kao rasistički skandal. S cijelim tim skandalom se nosio tako da odgovori na terenu. Teren mu je, kaže, bio kao neka terapija. Tako je nakon te drame krenuo zabijati utakmicu za utakmicom, da bi oborio rekord Premier lige za najviše uzastopnih utakmica s postignutim pogotkom. Držao ge je bivši igrač Manchester Uniteda Ruud van Nistelrooy s 10 uzastopnih utakmica, a Vardy je upravo protiv Uniteda došao do 11. uzastopne utakmice s pogotkom i vječno se zapisao u povijesne knjige.
Leicester je bio prvi, Vardy je bio u 'sedmom nebu', a baš u tom trenutku, u jeku sezone i potencijalne borbe za naslov, je došla još jedna medijska drama. Mediji su doznali za Vardyjevog biološkog oca, a Vardy do tada nije ni znao da ga je odgojio čovjek koji mu nije biološki otac. Vardyjev pravi otac je dao veliki intervju za medije, fotografirao se i pričao o svojem sinu, ali Vardyju se u njegovom životu nikada nije javio. Znala ga je nazvati neka tetka ili strina, ali Vardy je odlučio da ne želi imati ništa sa svojom biološkom obitelji jer mu više od 25 godina nisu ništa govorili, te se, kaže, fokusirao na svoju suprugu Rebeccu i svoju djecu kao svoju pravu obitelj.
I sa svim tim problemima i dramama, Vardy je i dalje na terenu gurao dalje, grizao, trčao, zabijao i slavio, kao da se ništa drugo ne događa. Svi suigrači iz te sezone Leicestera govore da je upravo Vardy bio najbolji motivator u svlačionici i da je na svoj osebujan način uvijek podizao raspoloženje i moral u momčadi. Leicester je na kraju postao prvakom engleske lige u svibnju 2016. godine, a presudna je bila utakmica između Tottenhama i Chelseaja, koja je remijem 2:2 potvrdila da lisice i matematički osvajaju naslov prvaka. Za tu utakmicu Vardy je, samo onako spontano, odlučio pozvati sve suigrače Leicestera kako bi gledali utakmicu i potencijalno slavili. Kaže, bila je to daleko najluđa proslava u njegovom životu.
Na kraju je Vardy u dresu Leicestera proveo punih 13 godina i postao vrlo vjerojatno i najveća ikona u povijesti kluba. Oni koji imaju neku vrstu opsesivno-kompulzivnog poremećaja obožavat će njegove brojke u dresu Leicestera, odigrao je 500 utakmica, a zabio 200 pogodaka. I pomalo filmski, taj 200. pogodak zabio je u svojoj posljednjoj utakmici za Leicester City. Na njegovom rastanku od kluba prošle godine su se zaista mogli vidjeti kadrovi s tribina pri kojima više od 100 ljudi istovremeno plače. Bile su to nevjerojatno emotivne scene, jer puno se lakše bilo poistovjetiti s "običnim likom" poput Vardyja nego s 'ispoliranim' zvijezdama.
Neće otići u povijest kao neki najbolji igrač ili najbolji strijelac svih vremena, ali Jamie Vardy će dugo, dugo biti zapamćen u nogometnim pričama kao jedan od najposebnijih nogometaša i karaktera, s jednom od najluđih mogućih priča.
Otvori KEKS Pay
