"Vidim, fino je tebi u Zagrebu. Oženio si se, kupio si stan, zaposlio se u najvećoj medijskoj korporaciji u Hrvatskoj. Koliko si ono već gore? Osma godina? Jaooooo.... Pa kao da si još jučer trčao po rukometu i vaterpolu, po Zametu i Kantridi. Dobro, ajde, bio si i stari orijentaš, to ćemo ti isto pripisati, znaš da od toga ne možeš pobjeći tek tako. Ovaj grad ti sve pamti, a ti to jako dobro znaš. Ma, ustvari, više možda i ne znaš. Sad si Purger, vi svi kad odete u Zagreb ne znate ni otkud ste..."
"A daj mi reci, pišeš li išta o Rijeci? Ne vidim baš tekstove, ma bit će da mi Google to ne izbacuje. Čuj mene, hahaha, pa ti radiš u zagrebačkom mediju...."
Tako vam to ide, dragi naši, kad s Knežije razgovarate sa riječkom rodbinom. Je, na sigurnoj smo udaljenosti, nije to sporno, nema između nas ni kuhinjskih predmeta ni prijekornih pogleda, a koliko god glasno, onako državnički glasno išla ta komunikacija, opet je to onih parsto kilometara vijugavog autoputa. S njegove druge strane, do nas dopiru slike ludog slavlja. Onog istog kojeg smo još skupa proživljavali u proljeće 2017. godine. Samo koji mjesec kasnije životne će me staze i bogaze odvesti u prvi pasus teksta.
A Rijeka je uvijek bila svoja. Objašnjavajući drugoj strani familije, onoj ženinoj, što ta Rijeka uopće znači nama Riječanima, ispočetka je bilo vrlo lagano. Kreneš na kartu multikulturalnosti i otvorenosti prema svijetu, pustiš da se krčka u onom nigdje drugdje viđenom osmjehu srdačnosti kao kod riječkih ljudi i onda dodatno začiniš s pričom o povijesti. O morčiću, Karolini Riječkoj, krpici, Slobodnoj Državi Rijeka, silnoj povijesti riječke industrije i brodarstva, znamenitim mjestima poput Trsata, Molo Longa, Kantride...
Završi se sve to skupa, tamo već negdje oko ranog jutra sljedećeg dana, na nogometu. I onda kreneš slušati o Dinamovoj dominaciji, o silnim titulama i peharima koji se kao lopatama bacaju u trofejnu salu Maksimira. Oćeš prvenstva, oćeš kupovi, oćeš superkupovi, pa ti još onda u trofeje ubrajaju i 11 bodova u Ligi prvaka... A ja? Osim slavlja 2017. od kojeg se, priznati moram, bilo najteže otrijezniti te pokojeg Kupa, u glavi nemam ništa. One '99. sam imao tek nepunih sedam godina. Možda i bolje, barem nisam, osim kroz gustu maglu prvih životnih sjećanja, zapamtio što se događalo, eto baš na današnji dan tog proljeća...
I stvarno, Rijeku je osim tih trofejnih godina, malotko uopće i doživljavao kao bitnu u medijskom smislu na nacionalnoj razini. Fenomenološki, Dinamo i Hajduk su, svaki iz svojih razloga, ispred Rijeke po broju klikova, viđenja, publiciteta generalno. Bojim se da se to ne bi promijenilo ni da Rijeka osvoji idućih deset prvenstava u nizu. To je jednostavno tako.
U dobu u kojem je novinarstvo postalo apsolutno supsidijarno broju notornih klikova i još notornijih pagewiewsa, važnije je napisati bilo što osim Rijeke. Pod "važnije" mislim, hitnije, bitnije i valjda - isplativije. Svaka vijest, crtica ili priča o nogometašima Rijeke, osim one da su postali prvaci države u kojoj živimo, završi bliže kanti za smeće od naslovne strane. Jučer mi se činilo nestvarnim koliko se zapravo tekstova o Rijeci može napisati - kad je prilika. Samo, za to se mora dogoditi da Dinamo i Hajduk i matematički ispadnu iz svih kombinacija za nešto osvojiti. E tada, i samo tada na red dolazi Rijeka.
"Napišite da je Rijeka prva, j***m li vam sve!", zagrmio je u prosincu 2016. godine, u najavi prvog šampionskog pohoda Marko Vešović, tadašnji vezni igrač Rijeke. Dočekali smo renesansu tog čuvenog pokliča. Onda kada se nitko nije nadao, vjerovali su - oni. Kao i uvijek, sami protiv svih. Ne samo Dinama i Hajduka, već i onoga što bi medijskom tržištu bilo draže. Jer, nemojmo se zavaravati, medijski hype oko Rijeke prvaka trajat će još MOŽDA do kraja ponedjeljka. Od sutra ću opet, jasno, nepotpisan, pisati o bilo čemu drugome...
Otvori KEKS Pay
koja je poanta te žvrljotine , da je Rijeka usprkos svemočnih osvojila prvenstvo , nije jasno tom orijentašu da se radi o porazu hrvatskog nogomreta odnosno političkoj akciji isušivanja močvare, klub koji je dobio petardu od Olimpije osvaja prvenstvo državee koja je nogometna velesula,