Nikada nećemo saznati što bi se s Rijekom ove sezone dogodilo da predsjednik Damir Mišković 13. kolovoza 2024. godine nije povukao iznenađujući potez i praktički preko noći – nakon samo pet utakmica u sezoni - smijenio trenera Željka Sopića; možda bi Rijeka s njim danas već imala osiguran naslov prvaka, a – tko zna - možda ne bi ni bila kandidat za titulu.
Drugi debitant prvak
Uglavnom, Sopić je s klupe odletio nakon pet vođenih utakmica, tri europske i dvije u SuperSport HNL-u, u kojima nije doživio niti jedan poraz (i primio je samo jedan pogodak), pa se onda ne može pobjeći od činjenice kako je i bivši trener Rijeke – s onih 4:0 protiv Lokomotive i 0:0 s Varaždinom – pridonio ovoj povijesnoj tituli. Drugoj u Rijekinoj povijesti, nakon one Kekove iz 2017. godine.
Naravno, ključni Miškovićev potez ove sezone bio je postavljanje za trenera Crnogorca Radomira Đalovića, lojalnog, pronicljivog, energičnog, nadasve kompetentnog i svim mastima premazanog stručnjaka iz vlastitoga sustava, do tada pomoćnika Tadiću, Budicinu, Cosmiju, Jakiroviću i Sopiću. Nitko tako dobro ne poznaje mentalitet igrača Rijeke kao Đalović, on u malom prstu ima vrline i sve slabosti konkurenata, a iza njegovog naizgled klimavog trenerskog kredibiliteta čvrsto stoji autoritet predsjednika Miškovića.
Da, Rijeka i Đalović oduvijek su bili idealan spoj i ovaj njegova titula najveća je trenerska senzacija u povijesti hrvatske nogometne lige. Naime, samo je jednom do sada u njezinoj povijesti jedan trenerski debitant postao prvak u svojoj prvoj sezoni na klupi, bio je to 2021. godine Damir Krznar u Dinamu. Ali, Krznar je tada glavnoga šefa Zorana Mamića naslijedio u ožujku 2021., dok je Đalović Rijeku vodio u čak 34 kola!
Do posljednjeg, 36. kola Rijeka niti u jednom trenutku na kladionicama nije bila favorit za osvajanje prvenstva. Osobito nakon katastrofalnog europskog nastupa (0:5) protiv ljubljanske Olimpije 29. kolovoza 2024. godine, nakon kojega bi malo tko stavio novac na Đalovića – da će tako dugo i uspješno trajati na klupi Rijeke.
Međutim, Rijeci kao da je taj ljubljanski slom bio prekretnica sezone, pa je uslijedilo čak sedamnaest uzastopnih utakmica bez poraza u prvenstvu i Kupu, dakle Rijeka je prvi dio prvenstva, nakon kojega je bila jesenski prvak, okončala bez ijednog poraza!
Prvi poraz Rijeci je nanio Varaždin 1. veljače 2025., bilo je 1:0 pogotkom Latkovića.
Riječani su prvi put na prvo mjesto zasjeli u 6. kolu, pa su kao lider trajali tri kola, pa su liderstvo prepustili Hajduku, pa se na njega vratili u 16. kolu. Ukupno je Rijeka čak 19 kola bila lider prvenstva, Hajduk 11, Dinamo samo šest kola – i po tome se može konstatirati kako je Rijeka najviše od svih zaslužila ovu titulu.
Njezina veličina je i podatku kako je Rijeka tijekom sezone doživjela nevjerojatan preobražaj izgubivši čak petoricu članova prve momčadi. Među njima najviše strši ime Nike Galešića, sjajnog stopera koji je usred sezone Rijeku zamijenio Maksimirom, zbog vlastite promocije, unosnijega ugovora i naravno - šampionske ambicije. I, eto, u potrazi za prvim trofejem u karijeri, Niko je napravio veliku stratešku pogrešku. U Rijekinu titulu ugradio je 16 nastupa, pa ima pravo na šampionsku umedalju, ali tko zna hoće li ikada po nju doći...
Rijeka je u protekloj sezoni dobila još jednog A reprezentativca Hrvatske, našičkog genijalca Tonija Fruka, čija je tržišna vrijednost skočila do čak sedam milijuna eura. Kad god je škripalo ili zapinjalo, Tonijeva imaginacija i lucidnost proizvodili su bodove; ili pogocima, ili briljantnim asistencijama. Drugi po zaslugama za titulu svakako je Niko Janković, jedan od onih bez kojega je Rijekina momčad nezamisliva, a Rijeka je u zimskoj stanci – dovođenjem Duje Čopa iz Lokomotive - povukla vrlo važan potez. Čop nije ovoga proljeća nizao pogotke kao na traci, ali je samo svojom pojavom, pa onda iskustvom, pozitivom i pobjedničkim mentalitetom Rijeci dao dodatnu dimenziju. Tako je Čop sada zaokružio veliku karijeru, u kojoj je osvajao trofeje sa sva tri najveća hrvatska kluba: s Hajdukom ima Kup iz 2010., s Dinamom četiri naslova prvaka i jedan Superkup, a sada ima i naslov prvaka s Rijekom.
Briljantna obrana
Veliko pojačanje trebao je biti i Mile Škorić, ali se rano ozlijedio i skupio samo tri nastupa. Unatoč tome, Rijekina obrana na čelu s reprezentativcem BiH Stjepanom Radeljićem bila je – briljantna.
Za Rijeku su ove sezone u prvenstvu nastupali: Martin Zlomislić, Bruno Goda, Stjepan Radeljić, Mile Škorić, Nais Djouahra, Dejan Petrović, Duje Čop, Niko Janković, Toni Fruk, Gabriel Rukavina, Amer Gojak, Jovan Manev, Luka Menalo, Lindon Selahi, Šimun Butić, Bruno Bogojević, Mladen Devetak, Ante Majstorović, Dominik Dogan, Silvio Ilinković, Domagoj I. Marić, Marijan Čabraja, te još 11-orica koji više nisu u Rijeci: Josip Posavec, Stipe Perica, Cherno Saho, Komnen Andrić, Niko Galešić, Ivan Smolčić, Franjo Ivanović, Marco Pašalić, Jorge Obregon, Veldin Hodža, Emmanuel Banda.
Uoči početka sezone Rijeku su napustili i Labrović, Pjaca, Mitrović, Dilaver, M. Marić, Grgić...
Uz Đalovića u stručnom stožeru Rijeke su i pomoćni treneri Igor Čagalj i Davor Landeka, trener vratara Ivan Vargić i kondicijski trener Vito Tercolo.
Otvori KEKS Pay
