Kao što već vjerojatno i znate, Dinamov protivnik u posljednjem kolu ligaške faze Lige prvaka, Milan, početkom ove godine je promijenio trenera. Jednog Portugalca je zamijenio drugi. Zbog ispodprosječnih rezultata, ali i brojnih problema u svlačionici, Paulo Fonseca je dobio papire, a zamijenio ga je sunarodnjak Sergio Conceicao.
Strateg iz Coimbre je u prije angažmana u Milanu tijekom svoje trenerske karijere vodio šest klubova, a uvjerljivo najzapaženiji angažman je imao na klupi portugalskog velikana Porta, gdje je proveo čak sedam godina na klupi (od 2017. do 2024.). Iz tog mandata mogu se izvući vrlo precizni zaključci o njegovom stilu igre i najvažnijim karakteristikama, budući da je imao više nego dovoljno vremena kako bi momčad i taktiku kreirao prema svojoj viziji.
Njegov preferirani stil igre stoga nije zahtjevan za proučiti. Conceicao je trener kojem je kompaktnost obrane iznimno važan element, makar radio u momčadi koja će uglavnom dominirati utakmicama s obzirom na razliku u kvaliteti. Čak se ni u jednom Portu nije toliko fokusirao na kontinuitet posjeda lopte, već više na blisku i gustu postavku igrača u obrani, te potom na vrlo brzo reagiranje po osvajanju lopte, direktno dolaženje u završnicu koristeći brzinu i dubinske lopte svojih nogometaša.
Budući da je Fonseca preferirao gotovo pa dijametralno suprotan stil igre, onaj utemeljen na iskorištavanju tehničkih sposobnosti kako bi se što je dulje moguće zadržao posjed, igrači Milana su još uvijek u procesu prilagođavanja na totalno drukčiji nogomet kojeg od njih traži novi trener.
Zasad se to na rezultatima toliko i ne vidi. U sedam dvoboja u kojima je Conceicao vodio momčad, Milan ima učinak od pet pobjeda, jednog remija i jednog poraza. Gledavši na osvojeni broj bodova po utakmici, Conceicaov početak na klupi Milana (2,29 bodova po susretu) je znatno bolji nego li Fonsecin mandat (1,75 bodova po susretu).
Međutim, rezultati u ovom slučaju ne prikazuju pravo stanje stvari. Donekle nevjerojatno zvuči podatak da se Milan od ovih pet ostvarenih pobjeda čak četiri puta vraćao iz rezultatskog deficita. Protiv Juventusa su crno-crveni gubili 0:1, protiv Intera 0:2, protiv Coma 0:1 te protiv Parme 1:2, a na kraju su odnosili pobjede u svakom od tih susreta. Naravno, to upućuje na pozitivne reakcije u kontekstu karaktera i borbe momčadi do zadnjeg trenutka utakmice, ali isto tako nas upućuje na brojne taktičke mane.
Budući da se Milan često panično vraćao u susrete, nerijetko i u sudačkim nadoknadama, postignuti golovi su zapravo vrlo rijetko dolazili iz taktički izrađenih akcija. Više su to bile 'va banque' situacije u kojima Milan baci sve karte u napad jer u tim trenucima nema što za izgubiti, pa im se taj rizik brojčane prednosti u napadu i brojčanog manjka u obrani u konačnici isplati. Ono što Conceicao želi od momčadi u napadačkom dijelu, a to su direktnost, mijenjanje pozicija 'krila' i 'osmica' kako bi se zbunilo suparničke braniče te generalno 3-2-5 sistem u napadačkoj fazi s brojnim rotacijama, zasad generalno ne funkcionira. Da nije bilo ovih dramatičnih povrataka ili pak fantastičnih kretnji veznjaka Tijjanija Reijndersa, Milan u napadu gotovo da ne bi imao ništa.
Ipak, Milan je kako-tako te pogotke uspio postizati, no Conceicao je više puta u izjavama istaknuo da ga najviše zabrinjava faza obrane. Neuigranost presinga i kontrapresinga na protivničkoj polovici je aspekt kojim je Portugalac strašno nezadovoljan, a nezadovoljan je i manjkom kompaktnosti u zadnjoj liniji, posebice pri branjenju suparničkih tranzicija. U dosadašnjih sedam utakmica Milana pod Conceicaom, protiv rossonera je upućeno 84 udarca, što nas dovodi do brojke od 12 po utakmici, a čak devet ekipa iz talijanske Serie A prima manje udaraca suparnika po utakmici.
Unatoč vrlo dobrim, pa čak i odličnim rezultatima, trener nije zadovoljan dosadašnjim izvedbama igrača. Zvijezde Milana još uvijek nisu pohvatale sve ono što novi strateg od njih traži, ali nije to neka novost u svijetu nogometa, svima treba prilagodba na novog trenera, posebice kad je promjena stila igre toliko drastična.
Milan pod Conceicaom igra u sustavu 4-3-3, koji bi protiv Dinama trebao izgledati ovako: Maignan - Terracciano, Gabbia, Pavlović, Hernandez - Bennacer, Fofana, Reijjnders - Pulišić, Morata, Leao.
VEZANI ČLANCI:
Najviše problema za rossonere leži u obrani; ozlijedio se stoper Malick Thiaw, ozlijeđen je i desni bek Emerson Royal, dok drugi desni bek Davide Calabria nema pravo nastupa zbog kartona. Isto tako, novi desni bek Kyle Walker u Ligi prvaka nema pravo nastupa, pa će tako Filippo Terracciano kao tek četvrta opcija na desnom beku započeti susret. Matteo Gabbia i Strahinja Pavlović nisu ustaljeni stoperi, što zbog ozljede Thiawa, što zbog slabe forme Fikaya Tomorija koji je odnedavno prebačen na klupu. Jedini standardan član prve postave u zadnjoj liniji je lijevi bek Theo Hernandez, no on je pod konstantnim kritikama zbog nerijetkih lapsusa u zadnjoj liniji.
Naravno, Milan prema naprijed ima vrhunsku kvalitetu, posebice na krilima s Rafaelom Leaom i Christianom Pulišićem, ali najveća prijetnja je ove sezone briljantni veznjak Tijjani Reijnders koji svojom polivalentnosti, što dodavanjima, što kretnjama, što nepredvidivim potezima, najčešće radi prevagu.
Dakako, Milan je ogroman favorit u maksimirskom dvoboju, ali situacija u momčadi pod novim trenerom Conceicaom je daleko od savršene i uređene. To redovito u javnim obraćanjima priznaje i sam trener talijanskog velikana. Dinamove šanse nisu velike, ali nisu ni nepostojeće.